Kada kažemo: “Sveti se imenom tvojim”, jesmo li mi ti koji “činimo” Božje ime svetim? Ili riječi znače nešto drugo?
Na engleskom jeziku izgovaramo molitvu Gospodnju izgovarajući sljedeće riječi: “Oče naš, koji jesi na nebesima, posvećena neka bude tvoje ime.”
Iako živimo u 21. stoljeću, katolici još uvijek koriste staru englesku riječ posvetiti što znači “sveta.” To je isto što i riječ “svetac”, koja dolazi iz latinskog sanctus.
Nedavno je ta riječ postala robna marka u Sveta aplikacijakoja je jedna od najčešće preuzimanih aplikacija za molitvu i meditaciju u trgovini aplikacija.
U kontekstu molitve Gospodnje, naša upotreba riječi može biti zbunjujuća, jer se može činiti da mi su oni koji svete Božje ime.
The Katekizam Katoličke Crkve pomaže razjasniti ovu frazu u svom odjeljku o molitvi Gospodnjoj.
Izraz “posvetiti” ovdje ne treba prvenstveno shvatiti u njegovom uzročnom smislu (samo Bog posvećuje, čini svetim), ali prije svega u evaluacijskom smislu: priznati svetim, postupati na svet način. I tako se u klanjanju ovaj zaziv ponekad shvaća kao pohvale i zahvale.
CCC 2807
Bog je jedini koji “čini svetim”, pa naša upotreba izraza ne znači da mi nekako činimo Boga svetim, već da mi priznajući njegovu svetost.
Uvedeni smo u Božju svetost
Nadalje, ovaj izraz ima dodatnu namjeru da sebe dovedemo u Božju svetost, kao Katekizam objašnjava.
Ali Isus nas ovdje uči o ovoj molbi kao optativu: molbi, želji i očekivanju u koje su uključeni Bog i čovjek. Počevši s ovom prvom molbom našem Ocu, uranjamo u najskrovitije otajstvo njegova Božanstva i dramu spasenja našeg čovječanstva. Molba od Oca da njegovo ime bude sveto uvlači nas u njegov plan pune ljubavi za puninu vremena, “prema njegovoj nakani koju je izložio u Kristu”, da bismo mogli “biti sveti i besprijekorni pred njim u ljubavi”.
CCC 2807
Kada kažemo: “Sveti se ime tvoje”, oboje slavimo Boga za njegovu svetost, ali i molimo Boga da nas uvede u tu svetost.
To je izjava kao i molba o kojoj možemo meditirati cijeli život.
