U subotu 11. svibnja, u samostanskoj i župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama pokraj Brčkog svečanom svetom misom proslavljeno je Šimunovo. Svake godine, druge subote u svibnju koja kalendarski pada najbliže datumu smrti sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića 9. svibnja 1802. godine, velik broj njegovih štovatelja okupi se u Dubravama kako bi molili za njegovo proglašenje blaženim i utjecali mu se za zagovor u različitim životnim potrebama. Osim vjernika dubravskog samostanskog područja i Brčanskog dekanata, na ovaj dan na svečanoj svetoj misi sudjeluju i hodočasnici iz drugih župa. Svetost života sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića, koji je rođen 1732. godine u selu Seona, nastavlja privlačiti sve one koji vlastitim vjerničkim osjećajem u njemu vide svijetli primjer za nasljedovanje i prepoznaju ga kao duhovnog velikana iznimno važnog za duhovnu preobrazbu kraja u kojem je ponikao.
Na početku svečane svete mise je predvoditelj fra Jure Perić, župnik Župe Svih svetih u Livnu, izmolio pred slikom sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića molitvu za njegovo proglašenje blaženim. U propovijedi je pokušao osvijetliti fra Šimunov životopis i njegov krepostan život obilježen njegovim traganjem za Bogom. „Životopisci kažu da se fra Šimun u zreloj dobi povukao u jedan samostan u Italiji južno od Ancone, povukao se u svijet molitve, pokore i razmišljanja, gdje je ostao do svoje smrti. Taj novi fra Šimunov svijet počiva na jednom osobitom žaru u traženju Boga koji svi mi osjećamo u svojoj duši. To je čežnja za ispunjenim životom. Svatko od nas osjeća tu čežnju za ispunjenim životom, za Bogom. Ali ona je često pokrivena našim mnogim brigama, poslovima, informacijama i praznim razmišljanjima, mnogim potrošenim i beznačajnim riječima i nemirima u našim međuljudskim odnosima“, propovijedao je fra Jure i usporedio fra Šimunovo vrijeme i njegov svet život s današnjim vremenom i našim životima u kojima je „naša nutrina uznemirena stresnim i brzim vremenom u kojem trebamo sve na vrijeme stići, pa se čovjek žuri u poslovima, u odnosima s drugim ljudima i sve manje ima vremena za prijateljske i obiteljske susrete“.
Nastavio je fra Jure o nemiru današnjeg čovjeka, kao suproznosti fra Šimunova života, govoreći o zaprekama koje današnjim vjernicima onemogućuju pronaći unutarnji mir. Kao put do vlastitog mira spomenuo je mir duše, „u djeliću duše na koji se uvijek možemo osloniti i imati sigurnost koju ne nude ni moć ni slava, ni uspjeh ovoga svijeta – što nam fra Šimun svjedoči“.
Fra Jure je naglasio važnost svjedočenja u našem životu u kojem nam je sluga Božji fra Šimun Filipović naizvrsniji primjer i uzor.
Zaključio je riječima kojima je i započeo propovijed.
„Neka nam primjer života fra Šimuna Filipovića probudi izvornu čežnju ljudskog života, čežnju za ispunjenim životom koju ćemo i mi, po njegovu primjeru, tražiti u miru koji Bog dariva, u osluškivanju Njegova glasa i u svjedočanstvu o jedinom istinskom osloncu života, jer sve su naše ljudske želje i traženja, naše tenzije, naša nastojanja i ljudska nagnuća prolazni, jedino čežnja za Bogom i mirom u Njemu prate nas do kraja ovog života“, završio je propovijed fra Jure Perić.
Na kraju svete mise je gvardijan fra Niko Josić zahvalio svima koji su sudjelovali u svetoj misi i molili na nakanu da sluga Božji fra Šimun Filipović bude uzdignut na čast oltara, osobito hodočasnicima pristiglim iz različitih krajeva. Posebnu zahvalu je uputio predvoditelju misnog slavlja fra Juri Periću koji je svojedobno službovao kao kapelan u Dubravama. Životna poruka fra Šimuna Filipovića u Dubravama danas poziva sve vjernike na duhovnu okrepu u užurbanoj svakodnevici, potiče ih da mu se utječu za pomoć u nošenju životnih križeva i mole da njegov lik i dalje svijetli vjernom posavskom puku. (kta/m.b.)
.jpg)
