Bit će trenutaka kada je izravan pristup najbolji, dok druge situacije zahtijevaju nježnije uvjeravanje. Ključ je dati prioritet ljubavi.
U svojoj proslavljenoj knjizi Ljudsko stanje, Hannah Arendt uočio da čak i najobičnije interakcije mogu izazvati štetu. Bol i zlo su nažalost dio naše svakodnevice. Od nenamjernog prolaska kraj stranca u prepunom vagonu podzemne željeznice do neoprezne riječi, neizbježno se susrećemo na načine koji mogu izazvati trvenja, a možda čak i neprijateljstvo.
Ipak, kao kršćani, pozvani smo upravljati tim situacijama milosrđe — ljubav koja nadilazi puku ljubav. Ali kako uravnotežiti ovaj poziv s potrebom za iskrenošću? Možemo li biti iskreni, a da ne uvrijedimo? Odgovor je da, naravno. Evo nekoliko komunikacijskih savjeta, ukorijenjenih u kršćanskim vrijednostima, koji potiču razumijevanje i mir.
Aktivno slušanje: temelj ljubavi
Mediji su nas nekako navikli na jednostranu komunikaciju. Ipak, komunikacija bi trebala biti dvosmjerna ulica. Aktivno slušanje, kamen temeljac komunikacije s ljubavlju, uključuje istinski usredotočen na drugu osobu. To znači stavljanje vlastitih misli i prosudbi na čekanje, uspostavljanje kontakta očima i nuđenje verbalnih znakova (uključujući povremeno “a-ha” ili “vidim”) kako bismo pokazali da smo doista angažirani. Aktivnim slušanjem činimo da se druga osoba osjeća saslušanom i shvaćenom.
Empatija: Hodajte u tuđim cipelama
Koliko god to ponekad bilo teško, moramo zamisliti situaciju iz perspektive druge osobe. Kakva su njihova iskustva, osjećaji i brige? Njegovanje empatije omogućuje nam da vidjeti dalje od vlastitog stajališta i povezati se na dubljoj, ljudskijoj razini. Međutim, važno je napomenuti da empatija ne znači odobravanje tuđih postupaka, već priznajući svoje osjećaje.
“Ja” izjave: Posjedovanje naših osjećaja
Govoreći o osjećajima, umjesto optužujućeg jezika (“Ti to uvijek radiš!”), izjave “ja” omogućuju nam da izrazimo svoje misli i potrebe na neprijeteći način. Na primjer, “Osjećam se povrijeđeno kad…” puno je konstruktivnije od “Čovječe, tako si bezosjećajan!”
Asertivnost: zauzeti se za sebe s poštovanjem
Asertivnost ne znači agresiju. Radi se o komuniciranju naših potreba i granica jasno i s poštovanjem. Zamislite situaciju u kojoj prijatelj stalno otkazuje planove. Možemo se potvrditi korištenjem izjave “ja” kao što je: “Cijenim naše zajedničko vrijeme i razočaram se kad se planovi promijene u zadnji čas.”
Ljubav ne znači uvijek šutnju
Ponekad je iskrenost neophodna. Ali ljubav je svjetlo vodilja. Ne moramo biti “brutalno iskreni”. Uvijek postoji način da se istina prenese ljubaznošću. Razmotrite Isusove prispodobe. Majstorski je koristio priče (poput Izmetnog sina ili Dobrog Samaritanca) kako bi prenio složene i često oštre istine bez nasilja ili neukusnosti. To možemo oponašati konstruktivnim oblikovanjem naše poruke i nuđenjem rješenja.
Zapamtite da je komunikacija oblik umjetnosti. Bit će trenutaka kada je izravan pristup najbolji, dok druge situacije zahtijevaju nježnije uvjeravanje. Ključ je dati prioritet ljubaviuvijek nastojeći izgraditi mostove razumijevanja, a ne zidove ljutnje
