Nacionalni katolički registar, 9. svibnja 2024. / 04:00 ujutro
Kristovo uzašašće ima za cilj pomoći nam da rastemo do punog rasta u Kristu dok odgovaramo na njegovo povjerenje da nas učini svojim misionarima, zajedno s Duhom Svetim, da obnovimo lice zemlje.
Slavlje svetkovine Uzašašća Gospodinova godišnja je prilika za nas ne samo da se usredotočimo na nebo, kamo je Gospodin Isus otišao da nam pripravi mjesto (Iv 14,1-6) i na radost što “ oko ne vidje, uho ne ču, niti u srce ljudsko uđe”, koju je “Bog pripravio onima koji ga ljube” (1 Kor 2,9; Iz 64,4), ali i o implikacijama Isusova povratka u Otac znači za svakog svog sljedbenika.
Isus je mogao ostati na zemlji do kraja vremena kao Dobri pastir, obilazeći zemaljsku kuglu za svakom izgubljenom ovcom, spašavajući je jednu po jednu. Međutim, dok je uzašao, svoje je poslanje stavio u naše ruke, zapovjedivši nam da “idemo po svem svijetu i naviještamo evanđelje svakom stvorenju” (Mk 16,15).
Uklonio je kotače za obuku s našeg učeništva i uklonio sve izgovore koje bismo mogli morati preuzeti odgovornost za dijeljenje i širenje vjere. “Bit ćete mi svjedoci”, rekao nam je, “u Jeruzalemu, u svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1,8).
Njegovo povjerenje u nas, unatoč svim našim slabostima, zadivljuje. Želio nas je uključiti – zapravo nam povjeriti – svoju misiju otkupljenja svijeta.
Ali nas nije ostavio siročad (usp. Iv 14,18).
Sveti Luka nam daje lijepu sliku i detalj, da ih je Isus „izveo do Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih. Dok ih je blagoslivljao, rastavio se od njih i bio uznesen na nebo” (Lk 24,50-51).
Isus je otišao u samom činu blagoslova nas. Papa Benedikt u svojoj trilogiji “Isus iz Nazareta” komentirao je kako nas uskrsli Isus na nebu neprestano blagoslivlja.
“Isus odlazi u činu blagoslova”, kaže on. “On ide dok blagoslivlja, i ostaje u toj gesti blagoslova. Njegove ruke ostaju, ispružene nad ovim svijetom… [which] izražava Isusov stalni odnos prema njegovim učenicima, prema svijetu. … Zato su se učenici mogli vratiti kući iz Betanije radosni. U vjeri znamo da Isus drži svoje ruke raširene u blagoslovu nad nama. To je trajni motiv kršćanske radosti.”
Isus nas neprestano blagoslivlja svakim duhovnim blagoslovom u nebesima (usp. Ef 1,3). On nas želi preobraziti u svoj utjelovljeni blagoslov svijeta.
Veliko očitovanje toga blagoslova je silazak Duha Svetoga, za čiji se ponovni dolazak molimo u godišnjem desetercu od 40. do 50. dana Uskrsa. Sveti Luka podsjeća na Isusove riječi: “Primit ćete snagu Duha Svetoga koji siđe na vas i bit ćete mi svjedoci” (Dj 1,8). To je sila, blagoslov, koji je sišao na Crkvu na Pedesetnicu.
Za vrijeme Posljednje večere Isus je rekao nešto zapanjujuće: “Zaista vam kažem: na vašu je korist da ja odem, jer ako ja ne odem, Branitelj vam neće doći; ali ako odem, poslat ću ga k vama” (Iv 16,7). Opisivao je nevjerojatan dar prisutnosti Duha Svetoga kao blagoslov veći od njega. To Crkva, zbijena oko Blažene Djevice Marije, bez prestanka moli nakon Uzašašća.
Duh Sveti nam pomaže ispuniti, a ne izbjegavati, odgovornost koja izaziva strahopoštovanje koju nam je Krist dao. Ovo je dužnost svjedočiti da je Krist živ, da je on Put, Istina, Uskrsnuće i Život, da je došao da nas oživi u punini, da njegova radost bude u nama i naša radost. može biti potpun; došao je dati i ostaviti nam mir svoga kraljevstva u svijetu razorenom ratom; došao je pomoći nama i drugima da promijenimo svoje živote, da cijelim srcem povjerujemo u Radosnu vijest i da ga slijedimo, kako bismo i mi bili tamo gdje je on i kako bismo prepoznali da nas Bog Otac voli jednako kao ljubi Isusa (usp. Iv 14,6; 11,25; 10,10; 15,11; 14,27; Mk 1,15; Iv 16,27; 15,9).
To je poruka i misija koju mnogi više ne prihvaćaju lako.
Bilo da pogrešno misle da je znanost opovrgla vjeru, ili je problem zla opovrgao mogućnost dobrog Boga, ili su skandali oko seksualnog zlostavljanja svećenstva poništili svjedočanstvo Crkve, ili je frigidnost s kojom toliki sekularizirani kršćani žive svoju vjeru otkrio njegovu nesposobnost da nadahne, ili mnoštvo drugih mogućih razloga koje ljudi navode kako bi umrtvili privlačnost kršćanske vjere i života, jasno je da je djelotvorno naviještanje Evanđelja svakom stvorenju izazovan posao — ali takav je bio i pokušaj uvjeravanja prizemnih pogani i Židovi iz prvog stoljeća da je razapeti tesar ne samo uskrsnuo od mrtvih, već je bio i Spasitelj svijeta. Onaj isti blagoslov Duha Svetoga koji je njihovo zajedničko svjedočenje učinio plodonosnim želi da zajedno s nama svjedoči.
Jedan od najučinkovitijih načina za to je dobročinstvo.
Davne 1985. godine budući papa Benedikt XVI. održao je radijski govor u kojem se fokusirao na “divno naivne slike” Uzašašća na kojima učenici gledaju prema gore dok Isus prolazi kroz oblake, a sve što vidimo su Isusove noge, iste noge za koje su se žene htjele uhvatiti nakon uskrsnuća. Kardinal Ratzinger komentirao je da trebamo prepoznati njegova stopala i poštovati ih prerušene u stopala oko nas dok slijedimo Kristov primjer pranja nogu drugima baš kao što je on očistio noge apostolima u Velikoj sobi.
“Pravi uspon čovječanstva”, rekao je, “zbiva se upravo onda kada se čovjek nauči ponizno obraćati drugoj osobi, duboko mu se klanjajući pred nogama u položaju onoga koji bi drugome prati noge. Samo u poniznosti koja se zna sagnuti može se uzdignuti čovjek.”
Kako bismo uzašli, prvo se trebamo ponizno spustiti u djelima tjelesnog i duhovnog milosrđa, uključujući prenošenje vjere onima koji je ne poznaju ili koji odbacuju ono što pogrešno vjeruju da jest.
Kristovo uzašašće ima za cilj povesti nas na egzodus ne samo u budućnosti, već ovdje i sada: egzodus od sebe prema Bogu i drugima, putovanje od straha do povjerenja, prijelaz od ravne zemlje svijeta bez Boga do višedimenzionalna stvarnost Kristova kraljevstva.
Kristovo uzašašće ima za cilj podići naša srca jer nam pomaže da padnemo na koljena. Svrha nam je pomoći nam da izrastemo do punog rasta u Kristu dok odgovaramo na njegovo povjerenje da nas učini svojim misionarima, zajedno s Duhom Svetim, da obnovimo lice zemlje. Namijenjeno je ispuniti nas, čak i sada, trajnom radošću.
Ova priča je bila prvi put objavio National Catholic RegisterCNA-inog sestrinskog partnera za vijesti, a prilagodio ga je CNA.
Otac Roger Landry, katolički kapelan na Sveučilištu Columbia, crkveni je pomoćnik Aid to the Church in Need USA. Svećenik biskupije Fall River, Massachusetts, imenovan je od strane američkih biskupa “nacionalnim euharistijskim propovjednikom”.
