Mladi iz vrbovečkog dekanata sudjelovali su na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću 4. svibnja 2024. godine. Animator, Ante Maduna iz župe sv. Margarete iz Dubrave, opisao nam je svoje iskustvo sudjelvovanja na Susretu.
Zahvaljujemo Anti i mladima vrbovečkog dekanata za iskustvo i fotografije koje su podjelili s nama.
Prije samog susreta nalazili smo se na dekanatskim susretima na kojima smo se uz molitvu, igru, pjesmu i Klanjanja upoznali i pripremili za SHKM. Također smo dobivali informacije potrebne za susret i prijave.
Konačno je došao dan susreta. Putovali smo autobusom na kat s vrbovečkim dekanatom, župom sv. Vid, te ostalim župama dekanata. Prijavilo nas se 60-ak za sam susret. Na put smo krenuli iz Dubrave u 5 i 15 prema Vrbovcu, a iz Vrbovca smo se zaputili prema Gospiću u 5 i 30. Put je bio naporan, ali smo se lijepo zabavili uz pjesmu, molitvu i razgovor.
U Gospićko-senjsku biskupiju smo došli oko pola 9 i zaputili smo se u župu Brinje. Ondje su nas dočekali njihovi mladi, župljani i njihov župnik. Atmosfera je bila odlična od samog početka. Ponudili su nas sa doručkom i kavom što smo mi velikog srca prihvatili nakon puta. Nakon doručka smo imali vremena obići mjesto i upoznati se njihovim krajem i znamenitostima. Posebno nas se dojmila Kapela Presvetog Trojstva na Sokolcu. Nakon obilaska župe uputili smo se u župnu crkvu u koju su u međuvremenu došli mladi iz Jaske i Kustošije. Bila je prepuna crkva mladih što nas je sve veselilo. U samoj crkvi smo se predstavili kao župa i upoznali s ostalim gostima. Na samom kraju domaćini su nam zaželjeli obilje blagoslova i lijep provod na Susretu, a mi smo im se velikodušno zahvalili. U Brinju smo se rastali s osmjehom, veseljem i pjesmom koje smo pjevali i svirali na gitarama i kahonu.
Oko 11 sati smo se uputili prema Gospiću u koji smo došli oko podneva. Na samom parkiralištu smo od domaćina dobili majice, kape i lunch pakete što nas je jako obradovalo. Majice su bile napravljene u tri izdanja, crvenom, bijelom i plavom. Naš dekanat je dobio crvene majice. Nakon toga, uputili smo se prema Trgu Stjepana Radića, glavnom trgu grada Gospića. Kad smo stigli tamo, trg je već bio prepun mladih. U tom trenutku nas je obasjala vedrina i sreća jer smo stigli na naš cilj. Trg je bio pun štandova na kojima su se mogle pročitati lijepe poruke, upoznati se sa svetim redovima i Svetim Pismom i kupiti po koji poklon ili uspomena. Na forumu je bila bina na kojoj je u 13 sati počeo duhovno-glazbeni program domaćina. Bilo je jako zabavno i poučno gledati igrokaze i slušati priče iz Biblije. Nakon završetka programa su nas ispratili s foruma uz pjesmu, a mi mladi smo se zaputili stadionu u 14 i 30.
Do stadiona smo hodali u koloni i bilo je prelijepo vidjeti tu masu mladih koji se kreću kao valovi ka stadionu, svi sa istim ciljem, spoznati Krista. Oko 3 sata smo ušli na stadion i smjestili se na travnjaku ispred bine. Odlučili smo malo odmoriti do same Mise. Imali smo mogućnost Ispovijedi koju smo svi vrlo rado iskoristili. Bilo nam je jako toplo oko srca vidjeti tolike mlade kako se idu pomiriti s Bogom. Nakon Ispovijedi je slijedila molitva krunice koja je bila jako umirujuća a u 17 sati je počela Sveta Misa.
Na Misi nam se jako svidjelo što smo imali cijeli program napisan u knjižice koje smo svi dobili pri ulasku u stadion. Najviše nas je veselila pjesma prekrasnog zbora mladih Gospićko-senjske i Varaždinske biskupije i njihova himna susreta koju smo pjevali cijeli dan. Jako nam se svidjela i propovijed mons. Tomislava Rogića, biskupa Šibenske biskupije te poruka pape Franje koju nam je prenio. Iako je Misno slavlje trajalo oko 2 sata, prošlo je jako brzo zbog vedrog duha i veselog zbora. Zatim smo se uputili nazad na Trg Stjepana Radića na kojem je od 20 sati počeo duhovno-glazbeni program kojeg je predvodila Božja pobjeda uz pjesmu i molitvu. Bez obzira na umor i bol u nogama, bili smo puni energije i Duha Svetoga te smo skupa molili i pjevali uz Božju pobjedu. Nažalost nismo ostali do kraja koncerta već smo se uputili prema autobusu i krenuli kući oko 21. Na putu kući smo razgovarali, komentirali susret, pjevali, molili, igrali igre i spavali.
U Vrbovec smo došli u ponoć i u Dubravu 15 minuta iza ponoći.
Iako je naša Bjelovarsko-križevačka biskupija bila domaćin prethodnog SHKM-a prije 2 godine, ovaj susret u Gospiću nas je podsjetio na ljepotu i važnost ovakvih susreta. Svi smo ustanovili kako nam je to bio jedan od najljepših dana naših života, kako smo porasli u vjeri i u Gospodinu i kako želimo ići i na sljedeći susret u Požešku biskupiju 2026. godine. Šaljemo velike pozdrave domaćinima u Gospiću i Brinju, obilje blagoslova i riječi zahvale za svu ljubav i gostoprimstvo. Vidimo se u Požegi 2026!!!
