Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u okviru svoga službenog pohoda Svetom Ocu i tijelima Rimske kurije poznatom pod nazivom „ad limina Apostolorum“ (na apostolske pragove) u Rimu, u jutarnjim satima u utorak 7. svibnja 2024. slavili su Svetu misu u Bazilici Svete Marije Velike. U ovoj crkvi časti se ikona Blažene Gospe s djetetom Isusom u naručju koja je poznata pod imenom Salus populi Romani – Spasenje rimskog naroda, pred kojom redovito moli Sveti Otac prije i poslije svakoga svoga putovanja u inozemstvo.
Euharistijsko slavlje predvodio je biskup banjolučki mons. Željko Majić u zajedništvu predsjednikom BK BiH mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH, potpredsjednikom BK BiH mons. Petrom Palićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim, te pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom. Koncelebrirali su rektor i vicerektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima preč. Marko Đurin i preč. Marko Škraba, gvardijan međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu fra Miljenko Šteko, generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević i svećenik na poslijediplomskog studiju u Rimu vlč. Robert Erk koji se pobrinuo za sve što je potrebno za Misno slavlje. Sudjelovalo je desetak vjernika među kojima i jedna redovnica i diplomatski savjetnik u Veleposlanstvu RH pri Svetoj Stolici Marina Šutalo.
Prigodnu homiliju pod naslovom „Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve“ uputio je biskup Majić. „Danas, peti dan našega službenoga pohoda pragovima apostola, u mjesecu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji, došli smo u ovaj Božji hram Bl. Dj. Mariji na nebo uznesenoj u kojem je svoju prvu sv. Misu slavio bl. Alojzije Stepinac i u kojoj se nalazi grob sv. Jeronima Dalmatinca, da se poput tolikih hodočasnika sinovskom ljubavlju i odanošću obratimo našoj nebeskoj Majci u milosti; da nam kod svoga Sina i našega Spasitelja isprosi potrebite milosti kako bismo djelo služenja za koje nas sam Bog odredi mogli u potpunosti ostvariti na slavu Trojedinoga Boga, duhovnu korist povjerenih nam vjernika, pomoć dušama u čistilištu i za potrebe cijele Crkve“, kazao je biskup Majić koji je potom podsjetio da je papa Pio XII., koji je 1950. godine proglasio Marijino uznesenje dogmom, 1954. godine okrunio Gospu kao Kraljicu svijeta.
„Naš narod na poseban način časti Gospu kao Kraljicu Hvata. Stoga u ovoj svetoj Misi molitveno zagovarajmo naš narod, u molitve uključimo tolike hodočasnike koji su u ovoj crkvi Boga euharistijski slavili, na koljenima pred svetohraništem, likom Blažene Gospe i drugih svetaca, milost prosili“, kazao je biskup banjolučki koji je podsjetio da će za dva dana proslavit svetkovinu Gospodinova uzašašća.
Napominjući da u Djelima apostolski sv. Luka izvješćuje da su apostoli, nakon što je Isus bio uzdignut, bili postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. (Dj 1,9-14), biskup Željko je istaknuo da im sv. Luka predstavlja Blaženu Gospu moliteljicu. „A to nikako ne može biti usputno spominjanje, nego glasan poziv na nasljedovanje. Jer ona je prva moliteljica. Za sv. Bonaventuru ona je ‘omnipotentia supplex – svemoguća zagovornica’. Takva je bila u svojoj nazaretskoj kući svojih roditelja Joakima i Ane. Nije neosnovan naš zaključak da ju je u dubokoj molitvi pronašao anđeo Gabrijel, da je u takvom stanju duboke molitve razumjela volju Božju da Vječna Riječ – Sin Božji, postane i njezin Sin; da ju je u dubokoj molitvi – potpunom predanju osjenio Duh Sveti“, kazao je mons. Majić.
„Marija moliteljica, dok je uronjena u otajstvo Božje ljubavi, ona je u isto vrijeme uvijek otvorena prema zemlji, prema svim ljudskim problemima; prema problemima svakoga i svih ljudskih zajednica, obitelji i naroda, prema problemima čovječanstva, prema poslanju Crkve, prema njezinim nadama i teškoćama, prema progonstvima i nerazumijevanjima, prema svakom služenju koje Crkva izvršuje u vremenu i prostoru na slavu Božju i na korist čovjeku, društvu i narodu“, istaknuo je biskup Majić koji je svoju propovijed završio Molitvom Mariji Majci Crkve koju mnogi vjernici svagdanje mole u Gospinoj katedrali, mostarskoj stolnici, posvećenoj njoj, Majci Crkve: Molitva završava sljedećim riječima: „U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se Tvom Majčinskom Srcu koje najbolje pozna svu radost nadanja i sve muke stradanja. Pomozi nam ustrajati u molitvi Crkve da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u krjeposnom življenju, te da sveto umremo u Tvom naručju, a u nebu se radujemo s Tobom i Sinom Tvojim, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova“.
Nakon Svete mise svi su se spustili ispod glavnog oltara do ostataka betlehemskih jaslica te zapjevali jednu božićnu pjesmu. Mons. Majić je u propovijedi o njima kazao:
„Prema tradiciji u ovoj crkvi, u kripti ispod glavnoga oltara sagrađenoj u obliku betlehemske špilje, u pozlaćenoj škrinji – Sacra Culla – čuvaju se relikvije betlehemskih jaslica. Stoga bi nas i ova činjenica, svejedno radi li se o stvarnim ostacima betlehemskih jaslica u koje je Blažena Gospa položila tek rođenoga Sina ili o pobožnoj predaji, trebala pozvati da danas u ovoj Crkvi na poseban način molimo za život. Svi svjedočimo, jednako u povjerenim nam biskupijama kao i u cijelom hrvatskom narodu, konstantnom i dramatičnom smanjivanju broja vjernika. Zato posebno molimo za obitelji; da budu žarišta vjere i ljubavi; da se supružnici koje je Bog obdario darom roditeljstva otvore novom životu; da shvate kako su oni Božji suradnici, da je sam Bog, stvarajući svijet odlučio da ne bude sam Stvoritelj nego da je stvorio muško i žensko i dao im posebno poslanje da budu suradnici u stvaranju i odgajanju novoga života; da udjeli milost roditeljstva onima koji bi željeli biti roditelji ali zbog raznih tjelesnih smetnji to ne mogu, a onima koji dar roditeljstva teškim grijehom abortusa odbijaju, udijeli milost kajanja i obraćenja“.
Nakon Svete mise svi su pošli u kafeteriju pokraj crkve te popili kavu iz šalica s likom crkve Svete Marije Velike, a biskup su nastavili soje posjete raznim dikasterijima Svete Stolice. (kta)
