Kršćanski život

Isusov pravi prijatelj

Veliki sveti Ivan Bosco, koji je proveo svoj život radeći na dovođenju mladeži Torina Kristu, imao je mnogo neprijatelja među ateistima i slobodnim misliocima Italije 1800-ih. Kršćanstvo su vidjeli kao nazadno praznovjerje, pa su htjeli uništiti Crkvu pod svaku cijenu, čak i ako je to značilo uklanjanje ovog katoličkog svećenika koji je bio tako učinkovit u spašavanju duša. Tako je sveti Ivan Bosco često morao biti oprezan s ljudima koje nije poznavao.

Jednog dana došla su dva čovjeka k fra. Boscovoj školi, moleći ga da dođe pomazati čovjeka na samrti. Bosco je sumnjao, ali je znao i da ne može odbiti ako je zahtjev stvaran. Stoga je pristao poći – samo ako može sa sobom povesti neke od svojih starijih učenika. Ušao je u učionicu i rekao: “Moram pomazati umirućeg čovjeka, ali ovo bi mogla biti opasna zamka za mene. Hoće li netko od vas biti voljan poći sa mnom?”

Bez oklijevanja, jedan od njegovih najvjernijih učenika, John Cagliero, dobrovoljno se javio da ga prati – zajedno s još nekoliko drugih. Počeli su krenuti, ali ljudi koji su prvi uputili zahtjev usprotivili su se, rekavši: “Pratit ćemo vas sami – ne želimo zabrinjavati bolesnu osobu s previše ljudi u bolesničkoj sobi.” Bosco je to odbio, rekavši: “Moji učenici me prate gdje god idem.”

Tako su stigli do kuće – za koju se ispostavilo da je konoba. Dječaci su ostali vani dok je Bosco ušao i upitao ih: “Gdje je umirući čovjek?” Ali ljudi koji su ga pozvali rekli su: “Stići ćemo tamo za trenutak, ali hajdemo prvo popiti piće prije nego što odemo gore.”

Bosco je odbio, znajući o čemu se radi. Ali muškarci su postali neprijateljski raspoloženi, inzistirajući da piju. Pružili su mu čašu vina, za koje je primijetio da je natočeno iz posebne boce. Zajedno su nazdravili, svi su pili, ali Bosco je spustio svoje bez okusa.

“Vrijeđaš nas što ne piješ s nama”, rekli su ljutito, dok su se ostali posjetitelji krčme počeli okupljati oko svetog svećenika i opkoliti ga.

“Dobro, dobro”, odgovorio je, podižući čašu kao da će piti… ali ju je zatim bacio na tlo i pojurio prema vratima. Nakon što su otvorili vrata, ušli su njegovi vjerni učenici, mrko gledajući i prijeteći zlim ljudima.

Vidjevši šest snažnih učenika koji su mu čuvali leđa, muškarci su priznali svoju prijevaru i dopustili Ivanu Boscu da neozlijeđen ode kući.

Kakav je blagoslov imati odanog prijatelja! Razmislite o velikim odanim prijateljstvima u našim pričama – Frodo je imao Sama u Gospodaru prstenova… Batman je imao Robina… Shrek je imao svog magarca… što je Andy Griffith bez Barneyja Fifea ili Winnie the Pooh bez Praščića? “Vjerni je prijatelj čvrsto utočište”, kaže Riječ Božja, “Tko ga nađe, nalazi blago.”

Dakle, kada nas Isus naziva svojim prijateljima, On nas poziva na sličnu intimnost i odanost Njemu. Primijetite da svi ovi odani prijatelji igraju sporednu ulogu, ali su blagoslovljeni da dijele avanturu s glavnim likom i dijele nagrade s njima. Moraju se žrtvovati za glavnog lika, ali s njim doživljavaju i bliskost. Isto tako, naši životi – i zapravo, cijela ljudska povijest – imaju samo jednog glavnog lika, a to je Isus Krist. Ali mi igramo snažnu potpornu ulogu, jer ga činimo poznatim i voljenim, i dijelimo pustolovinu spasenja duša i napretka Njegovog Kraljevstva. Mi se žrtvujemo za Njega, ali On također dijeli s nama bogatstvo svoje milosti.

One primjere prijateljstva koje sam prije spomenuo karakterizira odanost do žrtvovanja za glavnog lika. Isto tako, naše prijateljstvo s Kristom treba stalno govoriti: “Gospodine, učinit ću sve što tražiš od mene.” Možda to znači biti velikodušan prema veličini svoje obitelji; možda to znači reći velikodušno “da” ako osjetite poziv za svećeništvo ili da postanete redovnica; možda to znači biti dostupan Kristu da evangelizirate i govorite o Njemu svojoj obitelji i prijateljima, pozivajući ih u crkvu s vama. Pravi prijatelj je odan do žrtve!

Dakle, kako ćemo steći prijateljstvo s Isusom? Psiholozi primjećuju da postoje tri elementa svakog prijateljstva, a svi se oni odnose na naše prijateljstvo s Isusom Kristom. Prvo, na svojoj osnovnoj razini, prijateljstvo se temelji na zajedničkim zajedničkim iskustvima. Razmislite o prijateljstvima koja smo imali kao djeca: bili smo prijatelji s ovim drugim djetetom jer se oboje volimo igrati s Lego kockama ili smo voljeli igrati bejzbol. Primjenjujući ovo na naš odnos s Kristom, trebali bismo definitivno dijeliti iskustva s Njim – pozivajući Ga u svaki aspekt našeg života. Postoji mladić koji je na putu da bude proglašen svecem, mladi španjolski tinejdžer po imenu Faustino Perez, koji je u svom duhovnom dnevniku pisao o svojim razgovorima s Kristom. Jednom je napisao: “Nakon što sam primio pričest, razgovarao sam s Kristom deset minuta o nedavnoj nogometnoj utakmici koju smo dobili sa 6-0.” To je dijeljenje naših iskustava s Kristom!

Ali drugi element svakog ljudskog prijateljstva je da dijelimo svoje unutarnje misli i osjećaje s drugima. Možda bih volio biti u kuglačkoj ligi s prijateljima, ali to nije duboko prijateljstvo dok ne počnemo razgovarati o dubljim stvarima – našim nadama i snovima, našim strahovima i našim radostima, našim borbama i našim blagoslovima. Prijateljstvo s Kristom je slično – moramo prijeći dalje od recitiranja “Oče naš” i “Zdravo Marije” do stvarnog dijeljenja onoga što se događa u našem životu s Isusom. Sveti John Newman molitvu je definirao kao cor ad cor loquitor – srce srcu govori. Isuse, stvarno sam zabrinut za X, ali vidio sam Tvoju vjernost otkad si me blagoslovio sa Y. Donosim Ti ovu brigu ili zabrinutost, radujem se ovome ili onom, hvalim Te zbog toga što jesi.

Konačno, psiholozi identificiraju najdublji element prijateljstva: imati sličan pogled na svijet. Najbliži prijatelji dijele slične vrijednosti i zajedničku svrhu u životu. To doživljavamo s Gospodinom kada provodimo vrijeme, svakodnevno, u Njegovoj Riječi, dopuštajući da nas Njegova Riječ oblikuje tako da, kako nam kaže sveti Pavao, „preuzimamo Kristov um” i počinjemo gledati svijet Njegovim očima . Na drugom mjestu Pavao nas upućuje “da se ne suobličujemo ovome dobu, nego da se preobražavamo obnovom svoga uma, kako bismo mogli znati što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.”

Ipak, ima puno lažnih prijatelja – i nadam se da naš odnos s Kristom nije takav. Na primjer, ponekad imamo prijatelje s kojima ne razgovaramo deset godina – naše prijateljstvo s Kristom nije takvo. Ponekad imamo prijatelje koji nas stalno gnjave stalnim molbama za pomoć ili da se ispucaju – naše prijateljstvo s Kristom ne bi trebalo biti takvo, obratiti se Kristu samo kad nam nešto treba. Ponekad imamo “prijatelje po lijepom vremenu” koji su tu kad je život dobar, ali nestaju kad su nam stvarno potrebni. Ne bismo trebali biti “prijatelji po lijepom vremenu” s Kristom – bilo u dobrim ili lošim vremenima, u patnji ili blagoslovima, trebali bismo mu biti odani.

Dopustite mi da pitam – biste li svoj odnos s Isusom Kristom okarakterizirali kao prijateljstvo? Provodite li vrijeme razgovarajući s Njim iz srca? Jeste li velikodušno spremni učiniti sve što On traži? Provodite li vrijeme u Njegovoj Riječi, tako da dijelite Njegovu viziju svijeta? Ako ne, izazivam vas da radite na ovim stvarima. On vas želi nazvati, ne robom, već prijateljem. Prihvaćate li ponudu?

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Ljetne vrućine » Tekstovi

Katoličke vijesti

Anđela Jeličić Krajcar » Autori

Katoličke vijesti

Od Drugog vatikanskog sabora do Sinodalnog hoda – 60 godina s vama. » Tekstovi

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti