- Detalji
-
Svečanim uskrsnim bdjenjem koje se sastojalo od Jutarnje i Božanske liturgije, u subotu poslijepodne, 4. svibnja 2024., pravoslavni Kopti iz Egipta i Etiopljani proslavili su najveću kršćansku svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjega u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Koptska i Etiopska Crkva pripadaju staroistočnim
kršćanskim Crkvama koje se služe drevnim aleksandrijskim obredom, a slave Uskrs kao i mnoge druge staroistočne, pravoslavne i istočno-katoličke Crkve prema istočnoj pashaliji po kojoj ove godine Uskrs pada u nedjelju, 5. svibnja. Uskrsnu službu predvodio je o. Georgios, koptski svećenik koji za ovu prigodu došao iz Egipta. Bogoslužju je nazočilo preko stotinjak mladih koji žive i rade u Zagrebu i okolici i koji se jednom mjesečno okupljaju na svetu euharistiju po koptskom obredu u grkokatoličkoj konkatedrali što im je omogućila Križevačka eparhija u duhu bratske ekumenske ljubavi među kršćanskim Crkvama. Zanosnim pjevanjem na koptskom, grčkom i arapskom te ophodom po crkvi, pljeskanjem i glasnim usklicima, ovi su mladi kršćani radosno i svečano proslavili Kristovo uskrsnuće i pričestili svetim Tajnama Tijela i krvi Kristove što su doživjeli kao posebno milosni dar budući da su tako daleko od svoje domovine i svojih obitelji. Koptska Crkva se naziva i Aleksandrijski patrijarhat a prema predaju osnovao ju je sv. Marko, evanđelist i apostol. U 4. st., zajedno s Armenskom, Etiopskom i Sirsko-jakobitskom Crkvom, ova se Crkva odijelila od sveopće Crkve uslijed kristološkog spora u vrijeme Kalcedonskog sabora 451. godine. Te se Crkva, zajedno s Asirskom Crkvom istoka u Iraku nazivaju staro-istočne Crkve i nisu u zajedništvu ni s pravoslavnim Crkvama, premda i same nose naziv ”pravoslavni”, a niti s Katoličkom Crkvom. Međutim, one gaje vrlo otvorene i tople ekumenske odnose i s pravoslavnim Crkvama i s katoličkom Crkvom. Sve su staroistočne Crkve na Bliskom Istoku proživjele progone tijekom povijesti, pa i 21. stoljeću, uglavnom od islamističkih militantnih vlasti i skupina te danas njihovi vjernici žive razasuti posvuda po Bliskom Istoku i po svijetu. Njihove duhovnosti, teologije i liturgije čuvaju drevnu predaju prvih stoljeća kršćanstva i prve Crkve, a neke od njih se još u liturgiji koriste i siro-aramejskim jezikom u liturgiji.
