Još 14 crkvenih otaca protiv samo vjere

U ovom članku u dva dijela nastavljam dokumentirati neke od najboljih citata iz crkveni ociilustrirajući univerzalni patristički konsenzus protiv “samo vjere” (sola fide) i u korist katoličkog gledišta o vjeri i djelima kao organski povezanim, te utkanim opravdanjem (nema razdvajanja opravdanja i posvećenja).

Atanazije (c. 297-373) Ali svatko će biti pozvan na prosudbu u ovim točkama – je li zadržao vjeru i istinski poštovao zapovijedi. (Antonijev život33)

Bazilije Veliki (c. 330-379) Vječni počinak čeka one koji su se borili kroz sadašnji život poštujući zakone, ne kao dužnu plaću za svoja djela, već darovan kao dar darežljivog Boga onima koji su se u njega uzdali. (Na Psalam 114, br. 5; u William A. Jurgens, urednik i prevoditelj, Vjera ranih otaca, sv. 2 [Collegeville, Minnesota: Liturgical Press, 1979]22)

Ćirila Jeruzalemskog (c. 315-387) Za vrijeme koje dolazi morate se ponašati dostojno ove milosti i riječima i djelima, kako biste svi bili osposobljeni uživati ​​vječni život. (Osamnaesto katehetsko predavanje33)

Grgur Nazianzen (c. 330 – c. 390) Jer naše spasenje nije toliko stvar riječi koliko djela … (Govor 4368)

Grgur iz Nise (c. 335 – c. 394) Jer vjera bez djela pravde nije dostatna za spasenje; niti, međutim, pravedni život nije sam po sebi siguran za spasenje, ako je odvojen od vjere. (Homilije o Propovjedniku, 8; Jurgens, ibid., 45-46)

Ambrose (c. 336-397) Na Sudnjem danu naša djela će nam ili pomoći, ili će nas potonuti u dubinu, opterećeni kao mlinski kamen. (Pismo II: Konstanciju, biskupu, 16; iz Pisma S. AmbrozijaOxford: 1881.)

Ivana Zlatoustog (c. 345-407) Kako se onda netko može spasiti? može se pitati. Primjenom kompenzirajućih lijekova: milostinje, molitve, savjest, pokajanje, poniznost, skrušeno srce, prezir prema imetku. (Homilija 41 na Matej 12,25-266)

Jeronima (c. 343-420) Bog nas je stvorio sa slobodnom voljom i nismo nuždom prisiljeni ni na vrlinu ni na manu. Inače, ako bude potrebe, nema krune. Kao što je u dobrim djelima Bog taj koji ih dovodi do savršenstva, jer nije od onoga koji hoće, niti od onoga koji trči, nego od Boga koji sažali i pomaže nam da možemo doći do cilja. … Bilo je beskorisno upozoravati ih da dodaju djela vjeri, ako nakon krštenja nisu mogli griješiti. … (Protiv Jovinijana, Bk. II, 3)

Teodor iz Mopsuestije (oko 350.-428.) Pavao nije rekao držimo jer je i sam bio nesiguran. Rekao je to kako bi se suprotstavio onima koji su iz ovoga zaključili da se svatko tko to želi može opravdati samo dragovoljnom vjerom. (Pavlov komentar iz grčke crkve; komentiranje Rimljanima 3,28; u Gerald Bray, urednik, Starokršćanski komentar Svetoga pisma: Novi zavjet VI: Rimljanima [Downers Grove, Illinois: InterVarsity Press, 1998]104-105)

Augustina (354-430) Čini mi se, dakle, da ovo pitanje nikako nije sposobno riješiti, ako ne shvatimo da čak i ona naša dobra djela, koja su nagrađena vječnim životom, pripadaju Božjoj milosti, zbog čega kaže Gospodin Isus: Bez mene ne možete učiniti ništa. [John 15:5] I sam apostol, nakon što je rekao: Milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas, to je dar Božji; ne od djela, da se nitko ne hvali; [Ephesians 2:8-9] vidio je, naravno, mogućnost da bi ljudi iz ove izjave pomislili da dobra djela nisu potrebna onima koji vjeruju, već da im je sama vjera dovoljna; i opet, mogućnost da se ljudi hvale svojim dobrim djelima, kao da su sami sposobni izvršiti ih. Kako bi se, dakle, susreo s tim mišljenjima s obje strane, odmah je dodao: Jer mi smo njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja je Bog unaprijed odredio da u njima živimo. [Ephesians 2:10] (O milosti i slobodnoj volji, CH. 20; napisano 436. ili 427. godine, samo tri ili četiri godine prije njegove smrti)

Ivana Kasijana (c. 360. – c. 435.) Početak naše dobre volje daje nam nadahnuće Gospodinovo, kad nas privlači putu spasenja bilo svojim činom, bilo nagovorima nekoga čovjeka, bilo prisilom; i da je izvršenje naših dobrih djela odobreno od njega na isti način: ali da je u našoj vlastitoj moći slijediti ohrabrenje i pomoć Božju s više ili manje revnosti, i da smo prema tome s pravom posjećeni ili nagradom ili s kaznom, jer smo bili ili nemarni ili pažljivi da odgovaramo njegovom nacrtu i providonosnom uređenju koje je za nas napravljeno s tako ljubaznom pažnjom. (Konferencija 3, CH. 19)

Ćirila Aleksandrijskog (c. 376-444) Istinita je izreka, da je plod dobrih djela častan. One koji žele živjeti čiste i neokaljane živote koliko god je to ljudima moguće, Krist će ukrasiti svojim darovima i dati im obilnu naknadu za sva njihova svetačka djela i učiniti ih dionicima svoje slave. (Komentar na Lukustih 9:1-5; preveo R. Payne Smith, Oxford University Press, 1859.)

Papa Lav Veliki (c. 400.-461.) Trebate svi redom pomagati jedni drugima, da u kraljevstvu Božjem, do kojega se dolazi ispravnom vjerom i dobrim djelima, možete svijetliti kao sinovi svjetla … (Propovijed 33, 5)

Teodorit (c. 393 – c. 466) Dobro činiti je za neko vrijeme, ali je nagrada vječna … Pavao je želio pokazati da postoje mnoge nagrade za one koji su dobri. (Tumačenje poslanice Rimljanima; komentar Rimljanima 2,7; u Brayu, ibid., 60)