Kako je pisanje duhovne autobiografije otkrilo moj put kući
Kršćanski život

Kako je pisanje duhovne autobiografije otkrilo moj put kući

‘Ne u ovom životu, to je istina, nego samo u vječnosti Bog će biti sve u svemu, ali čak i sada prebiva, čitav i nepodijeljen, u svom hramu Crkvi.’ — Papa Sveti Lav Veliki

Dugi niz godina moj duhovni voditelj u Torontu, otac Cris, svećenik Opusa Dei i istinski divan čovjek, gurao me da napišem svoju duhovnu autobiografiju. I toliko godina sam se izgovarala da nisam.

Nisam mogao vidjeti smisao. Razgovarali smo o svim aspektima mog duhovnog života i života prije nego što sam postao katolik. Razgovarali smo i o silnim patnjama kroz koje sam prolazio zbog oboljelog raka kralježnice i jetre i kako se nositi s tim kroz molitvu i povjerenje u Boga.

Dakle, nisam bio siguran što će naučiti i nisam mogao shvatiti što bi mi se otkrilo prepričavanjem vlastite priče.

Onda se otac Cris preselio iz Toronta u Madrid i ja sam potpuno zaboravila na zahtjev. Ali primio sam e-poruku od njega prije otprilike mjesec dana u kojoj je napisao koliko voli svoj novi dom i kako se navikava govoriti i razmišljati na španjolskom. Također je spomenuo neka putovanja na neka sveta mjesta, uključujući crkvu sagrađenu u rodnom mjestu svete Terezije Avilske.

“Velika snažna žena koja je znala i za patnju”, napisao je, prisjećajući se da sam volio svetu Tereziju.

Na kraju jednog od mailova dodao je: “Jeste li ikada napisali svoju duhovnu priču?”

Odlučio sam da je vrijeme da počnem. Kao prvo, imao sam vremena na raspolaganju jer me niz bolesti držao blizu kuće. Također, u čast velikom prijatelju koji mi je bio, smatrao sam da je prikladno učiniti ono što je tražio. Ako je htio da to napišem, mora postojati dobar razlog.

Ovdje je postojala paralela između njegovog zahtjeva i moje odluke da odbacim sve svoje sumnje i uđem u Crkvu prije 15 godina.

Prije primanja još sam se borio s nekim od učenja Crkve. Vrtila sam se u krug i nisam išla naprijed. Odlučio sam prestati oklijevati i odlučio prihvatiti katolička učenja punim srcem s povjerenjem da će vjera donijeti razumijevanje. Naučio bih razmišljati s Crkvom — pokloniti se dvama tisućljećima briljantnih i svetih muškaraca i žena.

Na sličan način odlučio sam se prikloniti zahtjevu svog starog duhovnika, vjerujući mu kao što sam vjerovao malo kome prije.

Radio sam na tome nekoliko tjedana. Iako još nije dovršen, već sam naučio nešto o sebi i svom putu do vjere.

Dok sam pisao, prisjetio sam se vremena prije mnogo godina kada sam odlazio u katoličku crkvu samo malo sjediti. Nije bilo nekog posebnog razloga. Proveo bih nekoliko minuta uživajući u tišini. Iz razloga kojih se tada nisam mogao sjetiti, osjetio sam ogroman mir.

Volio sam gledati starce kako kleče u svojim klupama i mole krunicu. Volio sam vitraje i kipove, posebno Marijine. Sviđao mi se miris tamjana, ali vjerovali ili ne, nisam znao porijeklo rajske arome.

Jednom kad se na nekom mjestu osjećate kao kod kuće, teško ga je ignorirati. Intelektualno sam vodio svoje bitke s nekim katoličkim učenjima, ali fizički odgovor koji sam osjetio sjedeći u klupi nije se mogao poreći.

Ono što me moja autobiografija naučila je da je postati katolikom pristajanje na dogmu i doktrinu, ali također, što je možda još važnije, privlačnost prema nečem visceralnom: dubokom uvjerenju da sam stigao kući.

Napokon mi je sinulo da je mir koji osjećam prisutnost Boga u njegovoj Crkvi. Tada nisam znao da je Krist u svetoj euharistiji koja se održava u tabernakulu, ali sam ga ipak osjetio. Pokazalo mi je da Krist djeluje u svim ljudima, vjeruju oni ili ne.

Neku sam večer čitao iz Liturgije časova. U njoj je bila propovijed pape sv. Lava Velikog. Napisao je: “Ne u ovom životu, to je istina, nego samo u vječnosti Bog će biti sve u svemu, ali čak i sada prebiva, čitav i nepodijeljen, u svom hramu Crkvi.”

Mislim da se mnoga naša iskustva s Bogom shvaćaju tek retrospektivno. Blagoslovljeni smo kada postanemo svjesni gdje je Bog bio u našim životima. Dok pišem svoju duhovnu autobiografiju, vidim kako se svi dijelovi uklapaju. Hvala ocu Crisu što je vidio ono što ja nisam mogao vidjeti.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Skupština Sinode usredotočit će se na konkretne prijedloge, kažu Latinoamerikanci

Katoličke vijesti

Dan ‘Odvedite svog senatora u centar za krizne trudnoće’

Katoličke vijesti

Započeo ljeni kamp ministranata Vrhbosanske nadbiskupije

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti