Zašto toliko očeva napušta svoju obitelj?
Kršćanski život

Zašto toliko očeva napušta svoju obitelj?

Djeca bez oca izložena su većem riziku da postanu kriminalci. Ali mnoga djeca odrastaju sa samohranim roditeljem. Često otac ostavi svoju obitelj. Koji su razlozi za to? Doznao je La Croix L’Hebdo.

Nedavno je Francuska dospjela na naslovnice novina diljem svijeta jer su diljem zemlje izbile nasilne demonstracije nakon što je policija ustrijelila tinejdžera. Trgovine su opljačkane, a dogodilo se mnogo vandalizma. Zanimljivo je da su mnogi od počinitelja dolazili iz obitelji čiji je otac bio odsutan. U 2020. istraživanje je pokazalo da jedno od četvero francuske djece živi u obitelji s jednim roditeljem.

I zašto je više jednoroditeljskih obitelji koje vodi majka umjesto samohranog oca? Razlozi su brojni, La Croix L’Hebdo otkrio tijekom svojih istraživanja.

Otac koji je nestao

Jipetto je jedan od francuskih očeva koji nikada ne viđa svoju djecu i ne plaća alimentaciju. Njegova priča je tužna. Kada je imao 33 godine i upoznao svoju partnericu, imao je problema s alkoholom. To je navelo njega i njegovu partnericu da se ne slažu oko toga žele li djecu.

Kad se dijete rodi, unatoč Jipettovim prigovorima, veza zapinje. Nakon toga tone u crnu rupu. Zbog nasilnog incidenta s bivšim svekrom biva osuđen na zatvor. Kada je pušten, upada u zamku ovisnosti o drogama.

I nikada više nije vidio svog sina, kaže Jipetto za La Croix. Nikada nije tražio pravo da viđa sina, a ne plaća ni alimentaciju. “Pokušao sam biti otac, a onda nisam uspio. Toliko sam plakao. Dakle, sada sam dopustio Bogu da to učini. Pokušavam se ponovno izgraditi.”

Neki od odsutnih očeva su u zatvoru. Statistika Ministarstva pravosuđa iz rujna prošle godine pokazala je da se 44 posto od 71.227 muških zatvorenika izjasnilo da ima dijete. To znači da je najmanje 31.000 očeva u zatvoru, izračunao je La Croix. ostalo statistika, iz Children of Prisoners Europe, ističu da postoji gotovo 79.000 djece koja odrastaju dok su im očevi u zatvoru. Mnogi od ovih očeva nikada nisu naučili biti očevi jer su propustili prve korake svog djeteta, prvi dan nastave i diplomu.

To što neki očevi ne znaju biti dobri očevi je generacijski problem, objašnjava La Croix. Mnogi očevi nemaju riječi kojima bi se izrazili svojoj djeci jer to nikada nisu naučili od svojih očeva. Istraživanja pokazuju da očevi koji nikada nisu vidjeli vlastitog oca puno češće izbivaju i iz vlastite obitelji.

Otac s odsutnim ocem

44-godišnji Daniel oca jedva viđa. Jedina sjećanja koja zaposlenik skladišta ima na svog oca je da je ovaj uvijek bio ljut. “I budi oprezan, bio je dobro ljut. Osim toga, dobio je hipertenziju.”

Danielova vlastita obitelj također ima ozbiljnih problema. Razveden je, ali više nikada ne viđa svoju najstariju kćer nakon što se škola njegovo troje djece žalila na obiteljsko nasilje kod kuće. “Istina je, vičem malo glasno za svoj ukus, ali nije to baš ono što ja zovem nasiljem”, pokušao je objasniti. Osim toga, istaknuo je kako je njegova ideja roditeljstva da je “majka za blagost, a otac za autoritet”.

Sada, Daniel je siguran: “Mislim da bi me on školovao, to bi promijenilo puno stvari: moje ponašanje, moj autoritet.” U međuvremenu, njegova najstarija kći odrasta bez oca.

U Francuskoj postoji tradicionalno mišljenje da su očevi uglavnom odgovorni za autoritet u svojoj obitelji. Neposredno nakon demonstracija nakon smrti tinejdžera Nahela Merzouka, politički su čelnici pozvali na “povratak vlasti” unutar obitelji, piše La Croix.

Paradoksalno, način na koji muškarci daju značenje svom autoritetu dovodi do toga da više djece odrasta bez oca. Mnogi od njih svoj autoritet pokušavaju pokazati obiteljskim nasiljem.

Međutim, često svoje manire ne vide kao nasilne. Svi ljudi s kojima je La Croix razgovarao pokušali su ublažiti svoje postupke. Krive sudove da im dignu slučaj ako budu osuđeni za obiteljsko nasilje. Cédric, na primjer, priznaje da je povukao svoju kćer za kosu. No, našao je dobro opravdanje: “Bilo je to u vrijeme prekida. Majka mojih kćeri se žalila da sam je čupao za kosu. Ali je li to doista nasilje? Ili je to nasilje nekoga tko nije stvarno nasilan, ali je gurnut do krajnjih granica. Ja to zovem “nasilje krotkih”, rekao je za La Croix.

Neki očevi žive na ulici. Nisu izgubile obitelj jer su bile krive za obiteljsko nasilje, već su postale žrtve osobnih okolnosti koje su im otežavale život.

Otac koji živi na ulici

Stéphane ima tri kćeri; svi su odrasli. No, viđa ih samo s vremena na vrijeme: kad ga zdravlje posluži i kad mu prijatelj ustupi stan. Jer je beskućnik, a tu činjenicu pokušava sakriti od svoje djece.

Ovaj 49-godišnjak živio je s kćeri i suprugom sve do prije osam godina kada mu je partnerica počinila samoubojstvo. “Nikad to nisam prebolio. Pustio sam sve”, kaže Stéphane za La Croix. Karijerni vojnik više nije mogao raditi, ali je ipak morao otplatiti svoj dug. Očajnički je dopustio sucu za djecu da njegove kćeri smjesti na skrb i sve prodao. Danas mu ne preostaje ništa osim nekoliko posjeta kćerima.

Prema Zakladi Abbé-Pierre, koja se zalaže za interese beskućnika, ove godine u Francuskoj ima oko 330.000 beskućnika. Ranije istraživanje pokazalo je da je svaki treći otac.

Mnogi očevi saznaju što je koncept očinstva tek nakon što se razvedu, ističe La Croix. Mnogi muškarci nisu previše uključeni u živote svoje djece sve dok se ne razvedu od svojih žena. Tada se postavlja pitanje tko bi trebao brinuti o djeci?

Ali kada su na sudu, mnogi očevi ne koriste svoje pravo da traže skrbništvo nad djecom. Čini se da mnogi od njih vjeruju da je za djecu bolje živjeti s majkama. Samo 12 posto razvedenih roditelja dopušta djeci da žive naizmjenično s oboje.

“Mnogi muškarci su vrlo malo brinuli o svojoj djeci dok su bili u vezi i stoga postaju očevi u trenutku rastave”, rekao je sociolog Benoît Hachet za La Croix.

Roditelji

Istovremeno, neki očevi mogu prevladati te poteškoće i naučiti kako se brinuti za svoju djecu.

Jedan od njih je Philippe, koji danas ima 60 godina. Izbjegao je postati odsutni otac, iako je bio pod velikim rizikom da to postane. Uspio je zahvaljujući roditeljima, kaže za La Croix, osvrćući se na prošlost. “Svaki put kad su mi sin i kći došli na početku, moj otac je bio tu. Nikad me nije pitao kako sam. Ali čim su moja djeca ušla kroz ulazna vrata, nasmiješio im se. Predložio im je aktivnosti: “Tko želi ići branje jabuka s djedom?””

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

O čemu se usput svađamo?

Katoličke vijesti

Srž Zakona

Katoličke vijesti

Alice Guy: katolička pionirska redateljica za koju nikad niste čuli

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti