Usprkos činjenici da živimo u vremenu kad imamo “sve” i “ništa nam ne fali” ipak postoje trenuci ispraznosti i osjećaja manjkavosti. Često puta smo čuli, a možda nerijetko i sami izgovorili slijedeće riječi: “…nekad je sve bilo puno ljepše i lakše. Ljudi su se puno više družili i bili puno sretniji…”. Međutim, jesmo li se bar približno toliko puta zapitali što je razlog tome i što mi kao pojedinci možemo učiniti da bi se to poboljšalo?
Bilo našim nonićima, roditeljima ili nama samima, svima nam je bilo puno ljepše u našoj mladosti ili našem djetinjstvu, a razlog tome je to da smo svi vezani uz lijepe uspomene, kojih se vrlo rado prisjećamo, dok se danas, tj. u ovome trenutku moramo boriti sa aktualnim situacijama koje život stavlja pred nas. Sve te iste lijepe uspomene u našim životima netko nam je morao omogućiti. U većini slučajeva bili su to naši roditelji, nonići, tete, barbe, susjedi, ali nerijetko naši učitelji, vjeroučitelji, župnici i razni drugi dobri ljudi, koji su sudjelovali u spajanju kockica našeg dragocjenog mozaika lijepih sjećanja.
U procesu odrastanja navedene odgovornosti prelaze u naše ruke te mi postajemo ti koji će odrediti na koji će se način naša djeca i naši unuci, odnosno naši mladi, sjećat svojih mladih dana. U župi Sv. Roka u Novoj Vasi kod Poreča, uz Božju pomoć, odlučili smo se na organizaciju jednog predivnog susreta za sve naše najmlađe župljane.
U subotu, 13. travnja, okupili smo svu djecu iz župe i u zvjezdarnici na Tićanu proveli predivan dan u zajedništvu kroz igru, a pritom i nešto novo naučili. Odmah po okupljanju Nakon zajedničke molitve započelo je predavanje o zvjezdarnici, planetima, Suncu, galaksiji, svemiru… Gordana Ruso je, kroz izuzetno adekvatno pedagoški prilagođeno predavanje, nazočnoj djeci, ali i roditeljima, predstavila zanimljiva astronomska saznanja, a odmah zatim su djeca imala prigodu pogledati u svemir kroz teleskop.
Nakon predavanja nastavljeno je druženje uz pjesmu, što je bila ujedno i generalna proba za nedjeljnu svetu misu, koju djeca svojim pjevanjem čine još veselijom.
Za sve okupljene župnik Ivan Princ je naručio pizze za ručak, nakon čeka je susret nastavljen uz igru i radosna druženja.
Ovaj predivni događaj čisti je odraz jednog promišljanja iz jedne davno izrečene homilije pok. mons. Antuna Heka, u kojoj je nastojao poticati socijalne interakcije među ljudima, a upravo to najviše nedostaje današnjem društvu:
“Ča si priša?”
“Za to i to san priša.”
“A kad ćeš prit za nič?”
Poanta je: kad dolazimo nekome bez razloga? Nažalost vrlo rijetko! Upravo je zato i organizirano i održano ovo druženje – bez razloga i bez ikakve koristi, već samo radi druženja! Nadamo se da će ovaj događaj mnogim čitateljima uljepšati dan, kao što je to bio slučaj kod mnoge djece, a i roditelja, na Tićanu. Također smo vrlo ponosni da smo bar nakratno uspjeli razbiti stereotipe o mladima i djeci te pokazali da još uvijek postoji puno bolji i zdraviji način druženja od igranja igrica i gledanja u ekran mobitela.
I za kraj preostaje još samo zahvaliti Bogu na blagoslovu ovog predivnog dana, zahvaljujemo djelatnicima Zvjezdarnice Tičan koji su nas srdačno i besplatno primili, napose Gordani Ruso na vrsnom predavanju, ali i svima onima koji su uložili svoje napore u realizaciju ovog dana – jednostavne ljepote druženja.
Txt i foto: Župni suradnici Župe Nova Vas
