OSIJEK (TU) – Vjeroučiteljice i vjeroučitelji, njih oko 360, okupljeni na dvodnevnoj Katehetskoj proljetnoj školi koja se po prvi puta održava u Osijeku, sudjelovali su u predvečerje 4. travnja 2024. u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla na misnom slavlju koje je prevodio predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda, mons. Ivica Pažin. U koncelebraciji je bio predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije, vlč. Marijan Pavelić, pop Ante Luketić iz Gospićko-senjske biskupije, domaći župnik Matej Glavica, a posluživao je i evanđelje navijestio đakon Josip Vuksanović. Na misnom slavlju bili su prisutni i krizmanici konkatedralne župe koji će u nedjelju primiti sakrament svete potvrde.
„Osijek je i inače lijep grad, ali danas je ljepši za 360 vjeroučitelja iz Republike Hrvatske koji su se okupili ovdje u gradu Osijeku na svojoj stručnoj izobrazbi. U okviru predavanja promišljaju o zadaćama vjeronauka u školi u kontekstu odgoja za Riječ, pisano velikim slovom. Koliko god da se vjeroučitelji raduju predavanju i radionicama još više se raduju susretu s vama u ovoj župnoj zajednici. Svi se mi na ovom misnom slavlju nalazimo pred misterijem Riječi, utjelovljenje Riječi i otajstvom Uskrsloga Krista. Želimo ga slaviti i iskusiti u zajednici vjernika stoga trebamo pripremiti svoja srca i duše na susret s Njim“, rekao je uvodeći u misno slavlje mons. Pažin.
Prvo čitanje pročitao je vjeroučitelj Davor Šamadan, psalam su otpjevale vjeroučiteljice Ružica Papić i Margareta Bošnjaković, a euharistijsko slavlje animirao je zbor vjeroučitelja pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Krunoslave Lukač. Molitvu vjernika pročitali su Silvija Mašaberg i Franje Puškarić.
„Nikada više ništa neće biti isto“
U svojoj homiliji mons. Pažin osvrnuo se na često izrečenu i napisanu rečenicu „Nikada više ništa neće biti isto“ te je rekao: „U toj rečenici satkana je sva nada koju čovjek u sebi ima, ali i sva bol i žalost. A istina je da se u biti u našem ljudskom životu ništa ne mijenja… I kada nas nešto boli, i kada ostanemo bez najboljeg prijatelja – sjećamo se lijepih događaja, ali s vremenom se život vrati u svoju rutinu, i u biti ništa se nije promijenilo. Ljudi svojom snagom ne mogu mijenjati stvarnost ovoga svijeta. Onaj tko može promijeniti stvarnost ovoga svijeta učinio je to svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem. Od Njegova uskrsnuća ništa više ne može biti isto.“
Naglašavajući da je Kristovim uskrsnućem Božja sadašnjost ušla u naše vrijeme i tko ga otvorenog duha primi i Njemu ide ususret ne može ostati isti, mons. Pažin je rekao: „Kad je Krist kao Uskrsli došao među svoje učenike, tražio je od njih ribu i kruh. To je znak stvarnosti, On se ne udaljava od nje, ali je ta stvarnost drugačija. Ona je postala nova, drugačija. I ništa više nije isto.“ Osvrnuo se zatim na „Razgovor s autorom“ Stjepanom Lice održan u poslijepodnevnim satima Katehetske škole tijekom kojega je autor rekao: „Današnji dan za mene je najljepši dan u životu!“ te je nastavio: „I sutrašnji dan kada dođe, bit će najljepši dan u mome životu“, a mons. Pažin je zaključio: „Svaki je dan sa živim i uskrslim Kristom najljepši dan u životu, ali zahtjeva od nas promjenu. Svjesno izgovorenu rečenicu, i ne samo rečenicu nego i svjedočanstvo da s Kristom nikada više u našem životu ništa neće biti isto.“
Predstojnika Pažina, prisutne svećenike, vjeroučiteljice i vjeroučitelje pozdravio je i Uskrs čestitao domaći župnik Glavica. Izrazio je nadu da su vjeroučitelji na ovom najboljem mjestu sumirali i pred Gospodina donijeli sve ono što su na Katehetskoj školi slušali, promišljali i učili te je poručio: „Dobro ste došli uvijek u naš Osijek u i ovu našu konkatedralu.“
M. Kuveždanin
