Godine 1953. iz male Gospine slike u kući bračnoga para Iannuso počele su teći suze. U tom je izvanrednom događaju ukorijenjena vaša povijest i sve što tako velikodušno provodite u više operativnih središta – rekao je papa Franjo obraćajući se članovima Zaklade sveta Anđela Merici iz Siracuse, s kojima se u subotu, 6. travnja 2024. prijepodne susreo u Vatikanu. Početci Zaklade, koja slavi 50. obljetnicu, nalaze se u tim „Marijinim suzama” koje su – napomenuo je – suze koje nam govore o Božjem suosjećanju prema svima nama kako se ne bismo osjećali sami u teškim trenucima.
Istodobno, kroz suze Svete Djevice, Gospodin želi omekšati naša srca koja su ponekad otvrdnula u ravnodušnosti i sebičnosti; Gospodin želi našu savjest učiniti osjetljivom, tako da dopustimo da nas dotakne bol naše braće i da suosjećamo s njima, zauzimajući se kako bismo ih utješili, podigli, pratili.
Izraziti Marijine suze konkretnim gestama
Kroz svakodnevni rad u kojemu se miješaju profesionalnost i duh požrtvovnosti, Zaklada konkretnim gestama izražava suze koje je prolila Djevica Marija – rekao je papa Franjo te dodao – i ujedno njezinu majčinsku želju da obriše suze svoje djece. To je razlog njezina postojanja.
Vi, braćo i sestre, nastojite činiti upravo to: brisati suze onih koji pate, pratiti one koji su u žalosti, podupirati najslabije u društvu, brinuti se o najranjivijima, primiti i smjestiti one koji žive posebne situacije krhkosti. Braćo i sestre, dragocjena je služba koju činite i želim vam reći ovo: izvor vašega rada je evanđelje, izvor vašega rada je evanđelje, ostanite privrženi tom izvoru!
Ne razdvajajte nikada ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu
I Isus je dopustio – nastavio je Sveti Otac – da ga duboko dirne bol onih koje je susretao, do te mjere da je plakao zbog smrti svog prijatelja Lazara. Pratiti one koji su u žalosti svjedočanstvo je samilosti Gospodina koji u Evanđelju kaže: “što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.
Isus, naime, traži da nikada ne odvajamo ljubav prema Bogu od ljubavi prema bližnjemu, osobito prema najsiromašnijima. Isus nas podsjeća da na kraju nećemo biti suđeni po vanjskim postupcima, nego po ljubavi – bit ćemo suđeni po ljubavi – onoj ljubavi koju ćemo, poput ulja utjehe, znati izliti na rane svoje braće.
Sposobnost ganuća
Svoj je govor rimski biskup završio potičući članove Zaklade iz Siracuse da nastave ići tim svojim putem te molio za njih milost da znaju plakati s onima koji plaču. To je milost, jer danas je teško biti sposoban ganuti se pred tuđom boli:
Ravnodušnost, individualizam koji nas zatvara pred sudbinom onih oko nas i anestezija srca koja nam više ne dâ da se ganemo pred dramama svakodnevnoga života, te tri stvari najgora su zla našeg društva. Molim vas, nemojte se sramiti plakati, osjećati ganuće zbog onih koji pate; nemojte se štedjeti u suosjećanju s onima koji su krhki, jer u tim je ljudima prisutan Isus.
Papa Franjo je na kraju sve prisutne povjerio Gospi od suza i potaknuo ih da djeluju također u skrivenosti, vjerujući da se dobro učinjeno onima koji ne mogu uzvratiti širi na iznenađujući i neočekivani način. (kta/rv)
