Kakav dar pun ljubavi i milosrđa imamo u božanskom milosrđu i sakramentu pomirenja.
Bio sam izlagač na jednom katoličkom sajmu sredinom devedesetih. Bilo je vrijeme ručka i većina je ljudi već otišla jesti kad sam podigao pogled i, na svoje iznenađenje, ugledao sestru Faustinu Kowalsku kako se zlati prema mom stolu – barem sam mislio da je to ona, jer nikad nisam vidio da netko drugi nosi ta osebujna navika, osim same sestre Faustine, na fotografiji koju sam vidio.
Očito sam se prevario. Nesuđena sestra obratila mi se vrlo jasnim poljskim naglaskom. Bila je opatica, pretpostavila sam, u samostanu u Poljskoj gdje je sestra Faustina primila svoju prekrasnu sliku Božanskog milosrđa.
Moje čuđenje što sam je vidio bilo je nadmašeno mojim čuđenjem onim što je sljedeće rekla. Rekla je da joj je Gospodin u molitvi rekao da uglazbim Božansko milosrđe. Objasnio sam da sam i ja imao sličnu misao, ali sam znao da to neću moći dok ne shvatim Božje milosrđe. Zatim je pitala bih li pročitao dnevnik sestre Faustine; a kad sam odgovorio da nisam, kimnula je i rekla da će se vratiti nakon ručka.
Kad se vratila, predala mi je Božansko milosrđe u mojoj duši, dnevnik sestre Faustine. Zahvalio sam joj dok sam sa zebnjom gledao veličinu knjige. Bio sam strastveni čitatelj prije rođenja naše četvero prekrasne djece, u to vrijeme od 5 godina do rane tinejdžerske dobi. Tada sam otkrio da mi je do večeri razina energije toliko niska da su mi knjige obično ostajale neotvorene na noćnom stoliću. Samo sam znao da nikada neću moći pročitati ovu ogromnu knjigu. Bila je to knjiga.
Kad smo se Damien i ja vratili u naš dom u Birminghamu, Alabama, osjećao sam da bih trebao barem pročitati Uvod. Ustanovio sam da je podudarnosti ili “božjih slučajnosti” toliko da sam bio zaista zatečen. Također sam imao jasno razumijevanje kako nam je Bog već pokazao svoje milosrđe na snažan način u vezi s vrlo teškom situacijom u našim životima u to vrijeme.
Odmah sam znala da ovu knjigu moram pročitati i znala sam da je moj muž mora čitati sa mnom. Sljedećih tjedana, svake večeri, naizmjence smo čitali iz dnevnika. Dok smo čitali, činilo se da nam se Bog izravno obraća, poučavajući nas. Također smo se sve više zbližavale sa sestrom Faustinom, toliko da sam, dok sam zatvarala knjigu na posljednjoj stranici, plakala, jer sam osjećala da se opraštam od dragog i voljenog prijatelja.
Nisam dobio nikakvo nadahnuće kako bih trebao uglazbiti poruku Božanskog milosrđa, ali naša su srca bila duboko dirnuta i životi su nam se promijenili čitajući dnevnik. Također smo počeli moliti Krunica Božanskog milosrđa dnevno.
Godinu dana kasnije, majka Angelica i ja smo sudjelovali na istoj konferenciji, a ona je podijelila divnu priču o tome kako ju je Bog poučio o svom božanskom milosrđu, posebno u vezi s oproštenjem naših grijeha (uključen u ovu biografiju).
Prisjetila se da je šetala plažom sa svojim sestrama i počela je zapovijedati blagim valovima da dođu do nje. Zatim im je naredila da se vrate u ocean. Odjednom, niotkuda, ogroman val natopio ju je od glave do nogu. Val se povukao jednako brzo kao što je i došao, ostavljajući je sa sjajnom kapljicom morske vode na nadlanici.
Zatim je rekla da je čula kako joj je Bog postavio ovo pitanje: “Ako bi bacila kap vode natrag u ocean, bi li je ponovno mogla pronaći?” Kad je odgovorila da ne može, Bog je objasnio da su, kad je priznala svoje grijehe, bili poput te kapi, bačene u Ocean Njegovog milosrđa, da ih više nikada neće pronaći, pa zašto ih je onda još uvijek tražila?
Bila sam fascinirana i duboko dirnuta ovom pričom. Objašnjavalo je kako je Božje milosrđe poput moćnog oceana; a kada se dobro ispovjedimo, grijesi su nam oprošteni i zaboravljeni, poput kapi bačene u moćni Ocean Njegovog milosrđa. Kakav dar pun ljubavi i milosrđa imamo u sakramentu pomirenja.
Na letu kući u Birmingham te noći, majčine su riječi pale na glazbu u mojoj glavi. U to sam vrijeme snimao seriju o glazbi i intervjuima za EWTN, a sljedeći program koji sam trebao snimiti bio je za Majčin rođendan. Pa sam, kao rođendanski poklon, zapjevala Ocean milosrđa, pjesma inspirirana njenom pričom. Srećom, jako joj se svidjelo.
Prošlo je gotovo 14 godina nakon čitanja dnevnika sestre Faustine da sam konačno mogao uglazbiti Božansko milosrđe. Bio je ponedjeljak nakon Uskrsne nedjelje. Probudio sam se i jednostavno sam točno znao kako to treba učiniti. Također sam znala da moj muž treba biti taj koji će voditi krunicu i meditacije. Kad sam mu to rekao, glatko je odbio. Mucao je kao dječak i još uvijek se ponavljao kad je bio pod pritiskom. Smatrao je da ne može ići u studio za snimanje ili javno voditi Divine Mercy Chaplet.
Međutim, Bog je imao svoje planove.
Na kraju tog tjedna, na nedjelju Božanskog milosrđa, trebao sam pjevati u crkvi u gornjem dijelu države New York. Pretpostavio sam da će se taj dan moliti krunica, ali svećenik mi je objasnio da on to ne zna i pitao mogu li to učiniti. To je bio prvi put da sam podijelila pjevane molitve koje sam dobila samo tjedan dana ranije – i, da, Damien nas je vodio u krunicu. Nedugo nakon toga, snimili smo Chaplet of Divine Mercy, i prkosim ikome da primijeti bilo kakvo oklijevanje u Damienovom govoru.
Bilo je mnogo drugih “Božjih incidenata” dok smo učili dublje razumijevati Božje milosrđe. Odlučili smo ponovno pročitati naš dragocjeni primjerak dnevnika svete Faustine, koji sam dobio prije gotovo 30 godina, i radujemo se što ćemo je ponovno čuti kako nam govori o beskrajnoj ljubavi i milosrđu koje Bog ima za svakoga od nas.
Kako kaže sveta Faustina: „Sva milost proizlazi iz milosrđa i posljednji čas obiluje milosrđem za nas. Neka nitko ne sumnja u Božju dobrotu; makar nečiji grijesi bili tamni kao noć, Božje je milosrđe jače od naše bijede.” (Dnevnik, 1507).
Isuse moj, uzdam se u tebe!
