Kao profesor počeo je predavati filozofiju, a kasnije i teologiju, što svjedoči o njegovim intelektualnim sposobnostima.
On je, propovijedajući pokoru, obišao ne samo svoju domovinu Španjolsku, već i gornju Italiju, Švicarsku i Francusku. Imao je velikih uspjeha, a ponajviše zato što je njegov život odgovarao pokori koju je naviještao.
Svjetski užitci i časti za njega nisu ništa značili. Nije jeo mesom, a osim nedjeljom obično se hranio samo jedanput na dan. Ležaj mu se sastojao od slame i loze. Pred pukom je stajao kao drugi Ivan Krstitelj. Pokornički i isposnički život davao mu je izvanrednu moralnu snagu koja je djelovala na mnoštvo.
Njom je branio pravu vjeru protiv krivovjerja i promicao ćudoređe protiv lijenosti i loših običaja. Kroz 20 godina bavio se misionarskim radom koji je dovršio u Bretanji među jednostavnim pukom.
Gdje je god propovijedao, svugdje je njega i njegovu pratnju morala drvena ograda štititi od navale mnoštva, koje mu je htjelo poljubiti ruku ili skute.
Sveti Vinko je umro 5. travnja 1419. u Vannesu. Pripisuju mu se brojna čudesna ozdravljenja, osobito djece.
KT
