U svijetu ispunjenom “ratobornom retorikom” vjerski vođe moraju uložiti dodatne napore kako bi govorili o miru i njegovali svako djelovanje i stav koji umanjuje napetosti i povećava dijalog, rekao je papa Franjo.
“Dok se riječi mržnje množe, ljudi ginu u brutalnim sukobima”, rekao je papa 4. travnja.
Franjo je dao komentar grupi sastavljenoj uglavnom od muslimana i kršćana koji su sudjelovali na kolokviju koji su sponzorirali Dikasterij za međureligijski dijalog i Kongres vođa svjetskih i tradicionalnih religija sa sjedištem u Kazahstanu, kazahstanski Senat i Nursultán Nazarbáyev Centar za razvoj međuvjerskih zajednica i međucivilizacijski dijalog.
Vjerski vođe trebaju “govoriti o miru, sanjati o miru, dati kreativnost i sadržaj nadi u mir, jer to su stvarne nade pojedinaca i naroda”, rekao je papa. “Treba učiniti sve da se to učini, u dijalogu sa svima.”
Franjo je rekao kako se nada da će kolokvij, “obilježen poštivanjem različitosti”, biti “primjer da se na drugu osobu ne gleda kao na prijetnju, već kao na dar i cijenjenog partnera za recipročan rast”.
Tema susreta u Rimu bila je “Naš zajednički dom: božanski dar koji treba voljeti i njegovati”, što je Papa rekao da je vrlo važna tema za međureligijski dijalog.
„Uistinu, poštivanje stvorenog neizostavna je posljedica ljubavi prema Stvoritelju, prema našoj braći i sestrama s kojima dijelimo život na ovom planetu, a na poseban način prema budućim generacijama, kojima smo pozvani predati naslijeđe biti njegovan, a ne ekološki dug koji treba platiti”, rekao je.
S prisutnim vladinim čelnicima, uključujući Maulena Ashimbayeva, predsjednika kazahstanskog Senata, Franjo je također govorio o tome kako “zdrava sekularnost” pomaže napredovanju demokratske nacije.
Taj oblik sekularizma, rekao je, “ne brka vjeru i politiku, nego ih razlikuje za dobro obje”, dok također priznaje “bitnu ulogu religija u društvu u službi općeg dobra”.
“Mir i društveni sklad”, rekao je, pospješuju se “poštenim i ravnopravnim tretmanom različitih etničkih, vjerskih i kulturnih sastavnica u pogledu zapošljavanja, pristupa javnim službama i sudjelovanja u političkom i društvenom životu nacije, tako da nitko se ne osjeća diskriminiranim ili povlaštenim zbog svog specifičnog identiteta.”
