OSIJEK (TU) – HOMILIJA – Na Nedjelju Uskrsnuća Gospodinova 31. ožujka 2024. svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić te je započinjući liturgiju rekao: „Raspeti Isus Nazarećanin je uskrsnuo. Svetkovina njegova Uskrsnuća nam poručuje da je smrt pobijeđena. Zadnja riječ o ljudskom životu nije zato na groblju. Bog ne dopušta da propadne čovjek, jer on je stvorenje njegove ljubavi. A već naša ljudska ljubav i zajedništvo s voljenom osobom ne prestaju njezinom smrću. To još više vrijedi za Boga koji ne poznaje niti za njega vrijede bilo kakve granice: povijesne, nacionalne, vremenske. Zajedništvo s Bogom ne može ništa ograničiti, niti ga uništiti. Pa niti smrt. To je, braćo i sestre, izvor nade i radosti u nama.“
Umjesto pokorničkog čina nadbiskup je vjernike poškropio krsnom vodom, koja je bila blagoslovljena na uskrsnom bdijenju, u krsnoj službi. U koncelebraciji je bio mons. Većeslav Tumir, savjetnik Apostolske nuncijature u Bernu, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Nikola Klemen, domaći župnik Matej Glavica, župni vikar Marko Obradović, a posluživao je đakon Josip Vuksanović. Liturgijsko pjevanje animirao Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Na misnom slavlju nazočio je gradonačelnik grada Osijeka Ivan Radić te njegov zamjenik Dragan Vulin.
Naglašavajući u svojoj homiliji kako su „Isusova smrt i uskrsnuće poruka da je čovjek najjači kad je sposoban dati sama sebe za druge; da je nepobjediv kad je sposoban darovati svoj život i umrijeti iz ljubavi prema drugima, štiteći njihova prava i dostojanstvo“, nadbiskup Đuro je rekao: „Isusovo uskrsnuće nas uči i poručuje nam da ostvarenje mojih interesa i želja ne može u pitanje dovesti prava i potrebe drugih ljudi. Ono ohrabruje ponižene i kaže im da će poslije svake pretrpljene žrtve, ušutkavanja i ismijavanja, ruganja, poniženja i nepravde, kad tad svanuti uskrsno jutro i da će se na licu ušutkanih i poniženih kad tad pojaviti suze radosnice.“
Uskrs ne poništava križ, nego ga potvrđuje, naglasio je mons. Hranić i nastavio: „Bog se zauzeo baš za onoga koji je bio spreman umrijeti i posvjedočio je da novi život i budućnost pripadaju onima koji su spremni na životne izazove, na poraz, na umiranje, na smrt. Snaga uskrsnuća svjedoči se samo na poprištu života. I ona nam kaže da se svijet mora promijeniti, da može biti bolji, humaniji i solidarniji. Nemojmo misliti da su današnji društveni procesi nepromjenjivi i da ovo naše hrvatsko društvo sa svojim ozbiljnim pitanjima i problemima – demografskim, gospodarskim, socijalnim, etičkim, političkim – i s političkim elitama koje ponekad robuju svojim parcijalnim interesima, mora propasti. Učimo i iz naše nacionalne povijesti da je kroz povijest bilo i mučnijih situacija i većih podjela i napetosti unutar naroda, podjela na male vladavine, feudalna gospodarstva – pa nas je Bog ipak sačuvao sve do danas. Ali, i u ovom trenutku naše povijesti svatko se od nas, posebno od nas vjernika, mora truditi ostvariti svoje zadaće i službu u obitelji i u društvu, najbolje i najpoštenije kako zna i umije.“
Zaključujući svoj homiliju, đakovačko-osječki nadbiskup je naglasio: „Ne smijemo nikada popustiti ni zašutjeti pred vrijeđanjem dostojanstva bilo kojega čovjeka. Ne smijemo nikada pristati na to da se zlo proglašava dobrim, laž istinom, a zabluda pravim putem. Nitko se ne bi trebao, a ponekad i ne smije štedjeti svoj život. Štoviše, dužni smo čak ići i tako daleko makar opet kao kršćani postali nepoželjni i progonjeni. Ali mi svoje vrednote i stavove zastupamo uvijek s ljubavlju prema drugima, s poštovanjem prema drugima. Kao Isus! Uvijek s ljubavlju, nikad isključivo i nikad s mržnjom! Jer ljubav će jedina pobijediti. I to možemo vidjeti i u napetostima koje postoje. To je prvi znak da tu nema ljudskosti, da tu nema kršćanstva – kada postajemo isključivi, kad druge otpisujemo, kad druge omalovažavamo, kad nemamo ljubavi prema drugima…“
Zatim je rekao: Sa željom da nam kao pojedincima i narodu nikad ne ponestane Kristove ljubavi, strpljenja i mira u srcu, i da nam nikada ne ponestane hrabrosti zauzimati se za dobro. Možemo proći i kroz poteškoće i kroz križ, ali svjesni da Bog svoje nikada ne ostavlja i da zadnju riječ moraju imati dobrota, poštenje, istinoljubivost, solidarnost, ljubav… da nam Isusovo uskrsnuće dade snage da budemo njegovi dosljedni učenici, da se ne bojimo nikoga i ničega u svome životu, osim toga da pogazimo Njega, da pogazimo sebe i svoju savjest, da pogazimo svoj identitet, da pogazimo Boga u sebi. S tom željom želim sretan i blagoslovljen Uskrs i snagu od Uskrslog Gospodina da možemo graditi kraljevstvo Božje u ovome svijetu.“
Na kraju misnoga slavlja domaći župnik uputio je uskrsnu čestitku ističući: 
Mi smo danas svjedoci Isusa živoga. Istoga samo Duha Svetoga primili kao i apostoli, da bi njime osnaženi mogli svjedočiti ovu istinu. Stoga, podupirimo jedni druge u ove svete uskrsne dane, kako bi istina uskrsnuća po nama bila posvjedočena. Želeći svima, da ovu radosnu vijest uspijevamo svjedočiti odvažno i neustrašivo, usprkos i životnim kušnjama i nedaćama, vama Oče Nadbiskupe koji ste prvi svjedok naše mjesne Crkve, vama braćo i sestre, a preko gospodina gradonačelnika i svim ljudima dobre volje našega grada kličem „Gospodin je uskrsnuo, radujmo se! Aleluja! Sretan vam Uskrs!“ M. Kuveždanin
