Vazmeno bdijenje u katedrali svetog Jakova

Vazmeno bdijenje u katedrali svetog Jakova predvodio je biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirali su gvardijan samostana svetog Frane i rektor Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića fra Josip Ivanović, župnik župe Baldekin don Tomislav Puljić i katedralni župnik don Krešimir Mateša.
Preko Vazmenog bdijenja biskup Tomislav Rogić podijelio je sakramente kršćanske inicijacije odraslim kandidatima koji su se za sakramente pripremali u župi Presvetog Srca Isusova u Šibeniku. Jedan kandidat je kršten i krizman, a četvero ih je krizmano, Pripremao ih je župnik župe Presvetog Srca Isusova don Tomislav Puljić.
Biskup Tomislav Rogić u homiliji je naglasio kako je vazmeno bdijenje puno simbolike. Simbolika vatre, priroda vatre je u tome da mijenja sve što se u vatru stavi. Vatra je slika sile Duha Božjega. On mijenja čovjeka, vodi i hrabri, daje snagu i pobjedu. Želi zahvatiti i čovjeka današnjice, ako je prima u svoju dušu. Simbolika svijeće koja gori, troši se, žrtvuje da bi grijala i prosvjetljivala, održava sudbinu čovjeka koji je krenuo za Kristom. Objedinjuje u sebi darivanje za život, sebedarje i pobjedu svjetla, istine, ljubavi i dobrote. Od svijeće uvijek možemo učiti. Daj Bože da i sami postanemo svjetlo jedni drugima. Simbolika vode koju ćemo doskora blagosloviti. Vode koja daruje život, pere krivice, čisti od grijeha, utažuje žeđ, preporađa pustinju u plodnu njivu. U sakramentu krštenja daruje duši Božju naklonost i život milosti, trajnu povezanosti s Bogom. Daj Bože da nas voda iz tvog probodena boka opere i u nama rodi novi milosni život koji će se oduprijeti svim navalama zloga, grijeha i smrti. Sve te slike, usprkos svojoj ljepoti i snazi, blijede su da nam do kraja pokažu istinu ove noći, kazao je biskup Tomislav Rogić.
Bog nam je podario život, a Božji darovi nisu privremeni, nisu prolazni. Bog želi da živimo zauvijek jer smo njegova slika. Zato nam je u Kristu Isusu pokazao Put – Istinu i Život. Večerašnja čitanja žele nam zorno predočiti Božji plan spasenja. Krenuli smo od stvaranja, kad je još sve bilo dobro i savršeno, po Božjem planu. Onda se čovjek odlučio na neposluh. Htio je svoje planove, htio je sam biti Bog. Htio je biti gospodarom života i smrti. I zadesila ga je smrt kao posljedica grijeha. Ni tada ga Božja ljubav ne napušta. Od samog početka obećava Bog poslati spasitelja i iscijeliti Adamov grijeh. Bila su potrebna stoljeća, progoni, ropstva, ratovi, nevolje svih vrsta da čovjek progleda, da se ispuni Božji plan spasenja. I onda u punini vremena, kako proreče Ezekijel: «Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe». To se braćo i sestre odigrava u ovoj svetoj noći po Kristovu uskrsnuću, poručio je u homiliji biskup Tomislav Rogić.
Svima je zaželio da noć Kristova uskrsnuća bude noć našeg obnovljenog opredjeljenja za Krista. Neka naša životna nada bude u njemu čvrsto usidrena, da njegova pobjeda postane i naša pobjeda po snazi Božje ljubavi za nas. Bog u kojega kršćani vjeruju je Bog živih, a ne mrtvih – sam Isus reče! Podaren nam je dah života da ovdje na zemlji prionemo uz Božje milosrđe, uz Isusova blaženstva, uz Kristovu zapovijed ljubavi s posljednje večere. Tada naš zemaljski život nije konačan, nego beskonačan. Tada poznamo smrt kao prag, kao prolaz iz ropstva u slobodu, iz smrti u život. To je ono što na Uskrs slavimo i na čemu našu vjeru hranimo, poručio je biskup Tomislav Rogić.