ĐAKOVO (TU) – U noći Velike subote, u mrklom mraku đakovačke katedrale, započelo je Vazmeno bdijenje 30. ožujka 2024. Nadbiskup Đuro Hranić se s bogoslovima u asistenciji i s drugim svećenicima u procesiji uputio u podnožje katedrale gdje je blagoslovio oganj, zapalio Uskrsnu svijeću, a nositelj svijeće mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata je zapjevao Svjetlo Kristovo! Prvi je svoju svijeću na Uskrsnoj svijeći zapalio nadbiskup Hranić. Na drugi poklik Svjetlo Kristovo svjetlost se počela širiti katedralom. Na treći poklik već su gotovo svi zapalili svoje svijeće i upaljena je rasvjeta. Vjernici su radosno i glasno odgovarali na svaki poklik Bogu hvala! 
Uslijedio je Exultet, svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći kojega je također pjevao mr. Hrga. U Vazmenom bdijenju sudjelovao je i nadbiskup u miru Marin Srakić, katedralni župnik Ivan Lenić i još desetorica svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova.
U liturgijskoj službi riječi naviještena su tri starozavjetna čitanja o povijesti spasenja Izraelskog naroda, a iza svakoga psalam i molitva. Svečanim Slava Bogu na visini i gromoglasnim zvukom orgulja započelo je 142. slavlje Uskrsa u đakovačkoj katedrali.
Nadbiskup je homiliju započeo pitanjem „Zašto je ova noć toliko drukčija?“, a kojim je započinjalo slavlje židovskoga blagdana Pashe, kada je otac obitelji tumačio značenje svetih znakova i cijele povijesti spasenja Božjega naroda. Odgovarajući na to pitanje nadbiskup je rekao: „ Ova je noć drukčija od ostalih, jer nam je u njoj zablistala poruka da je Krist pobijedio smrt i od mrtvih ustao te da zato u svim našim nevoljama i sumnjama smijemo crpiti novu nadu da će smrt pobijediti i našu smrt, te svaku tamu i zlo u našem životu.“
Također je ustvrdio da je Vazmena noć drugačija od drugih jer nam Uskrsna svijeća govori da je Krist Gospodin naše svjetlo! Zajedno s čitavom Crkvom u ovoj noći bdijenja promatramo kako nas je Bog u Isusu Kristu doveo iz mraka u svjetlo, iz ropstva u slobodu, iz smrti u život.
„Ova je noć, draga braćo i sestre posve drukčija od svih ostalih jer je u njoj Krist uskrsnuo. On nam je svojim uskrsnućem otvorio vrata u život. 
U krštenju svi dobivamo udjela na njegovu životu. Krštenjem bivamo suukopani s Kristom, ali isto tako oprani krsnom vodom postajemo dionici i njegova uskrsnuća. Zato su, draga braćo i sestre, krštenje i Uskrs nerazdvojni. Zato je vazmeno bdijenje u prvoj Crkvi bilo jedini trenutak u crkvenoj godini kad se pripravnicima na sakramente, katekumenima, dijelilo krštenje i ostale sakramente kršćanske inicijacije – potvrdu i sv. pričest.“ Zaključujući homiliju nadbiskup je najavio blagoslov vode te pozvao vjernike da ispovjede svoju vjeru i odreknu se Sotone.
Na kraju vazmenoga bdijenja nadbiskup Đuro je čestitao Uskrs vjernicima i njihovim obiteljima, nadbiskupu Marinu, braći svećenicima, bogoslovima i sestrama sv. Križa. A potom je zahvalio svima koji su dali svoj doprinos bogatoj liturgiji vazmenoga trodnevlja. Na osobit način je zahvalio pjevačima Mješovitog katedralnog zbora na čelu s meastrima Ivanom Andrićem i Vinkom Sitarićem, ravnatelju obreda u katedrali mons. Luki Strgaru, sestrama u sakristiji i svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja proteklih dana. J. Hrehorović
