Nedelja, 31. 3. 2024.
U gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, na Uskrs 31. ožujka, u velikom broju okupili su se vjernici na svečano misno slavlje u 10 sati. Svetu misu predvodio je kancelar preč. Mišel Grgurić u zajedništvu sa župnikom o. Antom Kneževićem i đakonom vlč. Karlom Špoljarićem. Asistirao je bogoslov Marko Buković s ministrantima. Svojim pjevanjem svetu misu je uveličao katedralni zbor pod ravanjem NIkole Perišića, dok je svirao o. Marko Maglić.
Na početku svete mise, sve prisutne vjernike pozdravio je prečasni kancelar Mišel, te svima čestitao Uskrs! Nakon pjevanja Uskrsne Posljednice, đakon Karlo je čitao Evanđelje te imao prikladnu propovijed. Pozdravljajući sve naslovom “dragi Božji prijatelji” naglasio je kako Isus nije uskrsno za određenu skupinu ljudi, za nekolicinu samo, već za cijeli svijet! Nastavio je naglasivši kako ono izvanjsko u Svete uskrsne dane je ponajmanje važno, te da svaki vjernik treba ponirati u sebe kako bi svoju nutrinu, srce pripremio za slavno Uskrsnuće Isusovo!
Propovijed u cjelosti:
“Sinoć u Vazmenoj noći proslavili smo vrhunac našeg spasenja, smrt je poražena, Krist je iz groba ustao kao pobjednik. Slavi se život, ne ovaj zemaljski prolazni već onaj vječni za kojeg smo svi stvoreni. Gledajući kako smo došli do toga vrhunca i trijumfa, jučerašnje Vazmene noći, i današnjeg nedjeljnog slavlja Uskrsa moramo se vratiti par koraka u natrag. Problem nas ljudi je zaborav i nemar. Danas ćemo slaviti i veličati Isusovo uskrsnuće, a zaboraviti ćemo kako smo u petak klicali raspni ga, raspni. Tako izgleda naš život, čas smo gore, čas smo dolje. Gledajući ove Svete dane umjesto pripreme duše i razmatranja o velikim otajstvima za nas kršćane mi se zaokupimo spremanjem, čišćenjem, pripremanjem košarice, što boljim odijevanjem i čestitanjem kroz što nakićenije poruke. Zapitajmo se jeli to smisao Uskrsa i našeg življenja?.
Dragi Božji prijatelji, svaki Uskrs započinje već našim rođenjem. Krist premda Bog i čovjek znao je za što umire, nije on visio na križu samo za narod onoga vremena, unaprijed je znao Bog koju ulogu ima za tebe ovdje na zemlji. Svaki onaj udarac biča, svaka kapljica prolivene svete Isusove Krvi učinjena je iz ljubavi i za nas dragi Božji prijatelji.
Gledajući kroz povijest mnogi su pokušali vjeru u Isusa Krista uništiti i sasjeći. Kršćani su bili progonjeni, pa i sami Kristovi prvi učenici su se razbježali. No unatoč svemu što su više protivnici protiv vjere udarali to su kršćani bili složniji i jači. Danas se mnogi tuku u prsa i govore kako je svijet kršćanski, kako vlada sloga mira i jedinstva kako je društvo napredno i ništa ne fali današnjem čovjeku. Ako se osvrnemo oko sebe možda nam tako i izgleda. Reklo bi se sve je super i sve je oke dok ne izađeš iz svoje komfor zone. Često mi kršćani učahurimo se i ne želimo gledati izvan te svoje zone. Onda tako imamo svoju ekipicu, svoje društvo, svoja pravila i gledamo samo na to kako je nama najbolje. Zar je Krist izašao iz groba samo zbog svojih dvanaest učenika?. Krist je svojim uskrsnuće pobijedio sve laži i obmane ovoga svijeta, izašao je iz groba ne radi par osoba već radi cijelog svijeta.
Dragi Božji prijatelji, danas moramo ipak biti svjesni toga da masovnog kršćanstva neće biti ukoliko se srca čovječja ne promjene. Uskrs je upravo to vrijeme promjene, nije bitno izvanjsko već ono unutarnje. Svatko od nas nosi klicu živoga Krista u sebi. Sve više kršćanske Crkve vraćaju se u male zajednice, koje svijet odbacuje. Kao Isusovi prvi učenici mi također rasipamo se i strahujemo, sve se više zatvaramo, vraćamo se u katakombe umjesto da idemo među svijet.
Upravo nam danas Luka u Djelima Apostolskim donosi kratki životopis Isusa iz Nazareta kojega je Petar izrekao rimskom satniku Korneliju. Kornelije, premda poganin, zato jer je povjerovao želio je saznati nešto više, čeznuo je za dubljim poznavanjem osobe Isusa Krista. Petar svojim tumačenjem slijedi sve ono što mu je Krist zapovjedio. Vidljivo nam je tako da na prvu ni Petar ne shvaća sve što mu je činit, do jučer prestrašeni Petar s mačem u ruci koji oplakuje Isusa na pijetlov zvuk sada svjedoči poganima svoju hrabrost i vjeru. Poticaj je to svima nama da se ne moramo bojati pogrješke u životu, Petar sam bojao se reći čiji je ali shvatio je na vrijeme svoje slabosti i svojim suzama oprao svu prljavštinu. Kornelije je predstavnik pogana koji je svoj život prepustio Bogu i obratio se, čime Bog želi reći kako Uskrs nije samo za odabrane već za svakoga čovjeka koji se želi susresti s Njime.
U drugom čitanju Pavao u svojoj poslanici Kološanima prisjeća se davnih vremena u kojima su Hebreji željeli izaći iz ropstva faraona i zemlje Egipatske. Molitva, post i jadikovke Hebrejskog naroda uslišane su od Boga koji ih čuje i daje im priliku da odu u obećanu zemlju. Bog je od Hebreja samo jedno želio prije nego što ih izbavi da mu prinesu žrtvu, traži od njih samo jedno zaklano janje. Uspomena na taj slavni događaj naziva se Pasha. Pavao je znao kako bi kršćani mogli imati problema s tim jer je Isus nazvan novi Jaganjac, stoga piše ovu poslanicu i daje joj novo duhovno značenje. Kristovom žrtvom na križu mi ljudi izašli smo iz ropstva taštine, oholosti, samozavaravanja i iluzija u slobodu koja uvodi sretno i vječno zajedništvo sa Stvoriteljem.
Dragi Božji prijatelji, Pavlove riječi potiču nas na različitost u življenju od svjetskoga u kojem živimo. Svjesni smo toga da je ponekada teško i proživljavamo patnju između svjetskog i duhovnog. Stoga nam Pavao daje zadatak da promičemo svoj identitet i tako dopustimo Gospodinu da nas pohađa na zemlji.
Kao vrhunac današnjeg slavlja Crkva pred nas stavlja poznato nam Evanđelje. Grob u kojem je Isus ležao prazan je. Mnogi bi mogli govoriti kako je to neka magija, reanimacija ili čak reinkarnacija, jer to što je Isus učinio teško je shvatiti čovjeku. Zaključak bi onda bio najbolje o takvom događaju ne pričati, već treba o svemu tome šutjeti. Isus je svoje uskrsnuće nagoviještao ranije u svom životu, o čemu nam stoje zapisi u Evanđeljima, stoga je zavladao i strah nakon njegove smrti. Učenici su se razbježali u strahu jer nisu znali što će se dogoditi, oni koji su ga osudili vjerske i političke vođe postavili su stražu jer su željeli dokazati kako je Isus varalica. Činom umiranja na križu Isus za sve postaje mrtav i umjesto da se sada učenici i oni koji ga osudiše posvete drugom poslu i zaborave na događaje koji su se zbili ipak čekaju i imaju osjećaj kao da se još nešto treba dogoditi. Nakon što su straži i žene posvjedočile o praznom grobu dolazi do preokreta, učenici su dobili znak koji su čekali, a vjerske i političke vođe strah i pobune koje su morali gasiti.
Dragi Božji prijatelji nekada je potrebno samo malo da se čovjek pokrene. Jedna priča kaže kako je jedan čovjek u svojoj zreloj dobi postao kršćaninom i time je imao mnogo pitanja od svojih prijatelja koji su i dalje bili nevjernici. Najviše su ga ispitivali zašto je postao kršćanin? Na takvo pitanje on bi im samo odgovorio, zamislite da hodate putom, a taj se put račva na dva smjera, nema nikakva putokaza i oznaka, a vi ne znate kuda treba ići. Na mjestu račvanja vidite dva čovjeka, jedan mrtva, drugi živ kojega od ta dva čovjeka ćete upitati kojim putem krenuti.
Dragi Božji prijatelji tako i mi možda volimo putovati, a možda i ne, ali naš život je putovanje. Neki tako kažu kako nije bitno odredište već samo putovanje, a drugi opet čeznu za odredištem i ne vide opće put kojim su došli. Neki ljudi su izvrsni vodiči, neki se loši ali su dobri suputnici. Netko želi otkrivati nove svjetove, netko želi ostati u starom svijetu. Sve to dovodi do rijetkog pitanja koja je svrha današnjeg putovanja i kamo nas vodi životni put. Moramo više biti svjesni toga kako je Bog naše putovanje i naš jedini dom. Radujmo se dragi Božji prijatelji stoga svojem Uskrsu, svojem uskrslom tijelu i vječnosti s Gospodinom. Amen!”
Na kraju svete mise o. Anto zahvalio se svima riječima: Draga braćo i sestre, dragi vjernici! Sa zahvalnošću svim dobročiniteljima naše župe i redovničke zajednice, svim župnim suradnicima koji nas uvijek ugodno iznenade svojom raspoloživošću i pomoći, obnašateljima odgovornih službi u Gradu i županiji i dakako svima vama našim dragim župljanima, od srca želimo radostan, sretan i blagoslovljen Uskrs. Neka se u ovoj čestitci svakako prepoznaju naša bolesna i siromašna braća i sestre. Svi vi ste dali svoj udio u ljepoti ovih svetih i velikih dana. Osobito smo ove godine sretni jer su s nama na Veliki petak kao čuvari Kristova groba bili povijesna postrojba hrvatske vojske, Lička pukovnija Gospić. Od srca hvala svima!
