ĐAKOVO (TU) – Slavlje Muke Gospodnje, na Veliki petak, 29. ožujka 2024. u đakovačkoj je prvostolnici predvodio katedralni župnik Ivan Lenić. U obredima su sudjelovali đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a, Dario Hrga, kancelar nadbiskupskog ordinarijata i Vladimir Dugalić, kanonik Prvostolnoga kaptola.
Župnik Lenić je uz asistenciju bogoslova u tišini došao do oltara, kleknuo, a bogoslovi su u prostracijom u najdubljoj poniznosti iskazali čast Kristu Isusu. Vjernici okupljeni u katedrali također su u tišini klečali nekoliko trenutaka. Uslijedila je Liturgija riječi i pjevanje Muke po Ivanu kojom je ravnao maestro Ivan Andrić, a pjevali su članovi Mješovitog katedralnog zbora te svećenici Mato Gašparović u ulozi Isusa i Dario Hrga kao narator.
Župnik Lenić je potom izrekao homiliju utemeljenu na navještaju Ivanova izvješća o Muci. Govorio je o Petrovu držanju u događajima Velikog četvrtka i petka koji prvo hrabro izriče da će sve učiniti za ljubljenoga Gospodina, a zatim ga je tri puta zatajio. Zapitao se župnik koliko je zatajenja Isusa danas među nama u našem narodu i u našoj sredini.
Petar koji je svjestan svojeg zatajenja Isusa gorko plače i kaje se, spoznaje svoju malenost i uviđa Isusovu bezgraničnu ljubav i milosrđe. Tu je razlika između Petra i Jude koji se zatvorio u svoju gramzivost i pokvarenost gdje nije bilo mjesta kajanju i suzama nego osjećaju besmisla u kojem čini grijeh nad samim sobom. Župnik je potaknuo vjernike da se ugledaju na Petra i mole za dar suza svaki puta kada razmatraju Muku Gospodina Isusa.
„Kristova je Muka u izravnom odnosu sa našim današnjim grijesima, mojim grijesima, jer on umrije za grijehe naše. Vratimo se Petru koji je i prije znao priznati svoju grešnost i nemoć bez pretvaranja. Sjetimo se Isusova hoda po vodi kada ga je pozvao da mu dođe u susret te je na koncu rekao idi od mene grešan sam čovjek Gospodine. Petar je velik čovjek iako grešan. I nije problem ako smo grešni nego ako se ne kajemo za grijehe, ako se ne stidimo zbog onoga što smo učinili. Kada kod čovjeka, pogotovo vjernika, izblijedi osjećaj kajanja, osjećaj stida i srama gubi se njegova ljudskost, prestaje biti čovjekom.“
Homiliju je zaključio riječima: „Stoga je vrijedno moliti za dar suza, iskrenih suza pokajnica pred raspetom ljubavi Božjom u Isusu Kristu! Dok danas budemo pristupali Križu molimo za taj dar, ne trenutnoga psihološkoga osjećanja, nego posvemašnjega osjećaja u duši kada smo sami zatajili Isusa, kada smo povrijedili njegovu ljubav ili ljubav prema bližnjima.“
Uslijedila je sveopća molitva za Crkvu, papu Franju, nadbiskupa Đuru, prezbitere i sve redove u Crkvi te sav narod. Molio je župnik i za braću koja vjeruju u Krista, za Židove i one koji ne vjeruju, za upravitelje država…
Sljedeći obred Velikoga petak bilo je čašćenje Križa. Nakon trostrukoga poziva Evo drvo križa na kojem je visio spas svijeta i potpunoga otkrivanja korpusa na križu započelo je čašćenje. Ceremonijar i kustos katedrale Luka Strgar ravnao je obredom tijekom kojega je zbor pjevao Puče moj, a vjernici su strpljivo i dostojanstveno pristupali drvu križa.
Euharistijskom liturgijom završili su obredi Velikoga petka. Župnik, biskup Ivan, prisutni svećenici i bogoslovi u procesiji su katedralom prenijeli Presveti Oltarski Sakrement do Božjega groba. Katedrala je ostala otvorena od 21 sati i svi koji su željeli mogli su obaviti osobnu pobožnost Križu i klanjati se Presvetom. J. Hrehorović
