Na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, 31. ožujka, u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je svečano euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Ante Mateljan, kanon don Marko Ćubelić te nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića te uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina.
Uskrs je događaj koji je promijenio svijet i koji je dao smisao ljudskom životu, započeo je homiliju nadbiskup Križić. Isusovi učenici bili su svjedoci mnogih njegovih čudesa i božanske moći koji je posjedovao, ali bili su i svjedoci njegove potpune nemoći u procesu muke i stradanja. Štoviše, tijekom procesa muke su se razbježali i izgubili sva nadanja. Isus je učenicima o svojoj muci i smrti govorio u više navrata. I uvijek bi naglasio da će on treći dan uskrsnuti. Ali taj navještaj trećeg dana i uskrsnuća teško je dopirao do njihova srca i uma. „Patnja i smrt, kako onda tako i danas, ima svoj zastrašujući aspekt koji se silno opire vjeri u uskrsnuće“, istaknuo je nadbiskup na početku homilije.
Da su učenici izgubili svu nadu to se zorno vidi u susretu s Uskrslim Kristom na putu za Emaus. Međutim, kada su ljudi izgubili svaku nadu, Bog iznenađuje. Marija Magdalena dolazi na grob bez nekih posebnih očekivanja. Dolazi kao što i danas ljudi idu na grobove dragih osoba. No, na njezino iznenađenje ona nalazi da je kamen s groba maknut i da u grobu nema Isusova tijela. Bježi i javlja učenicima.
„Ivan piše da je on odmah povjerovao dok je ušao u grob i sve to vidio. Ali je bio iskren te je dodao da ‘oni još ne upoznaše Pisma, da Isus treba da ustane od mrtvih’. Ne znamo onda što je to Ivan povjerovao. On zapravo ne govori o svojoj vjeri u tom času, nego o svojoj vjeri dok piše svoje Evanđelje. Zapravo i Ivanu i Petru je zadnja pomisao u tom času da je Isus uskrsnuo od mrtvih. I oni su, kao i Magdalena, uvjereni da je Isusovo tijelo ukradeno. Vidimo, nitko od ovih, koji su našli prazan grob, nije zbog toga povjerovao da je Isus uskrsnuo. Prazan grob njima nije bio dokaz uskrsnuća“, kazao je nadbiskup istaknuvši da su učenici povjerovali tek kada su se susreli sa Uskrslim.
Čak i tada nije išlo bez jakih sumnji. Bio je to za njih previše neočekivan i prejak događaj da bi u njega lako povjerovali. Trebalo im je malo više vremena da bi se otvorili vjeri. „Nema vjere u uskrsnuće bez iskustva jakog susreta sa živim Bogom. Vjerovati ne znači znati da je Isus uskrsnuo, nego iskusiti njegovu blizinu, iskusiti njega kao uskrsnuće i život. Da bi se vjerovalo potreban je direktni osobni susret s Isusom. Vjera nije teorija, nije ideologija. Vjera je iskustvo Boga. Bez tog iskustva prave vjere nema“, istaknuo je.
„Isusovo uskrsnuće je događaj koji daje smisao našem životu. To je dan pobjede života nad smrću. To je dan koji je dao smisao i svim našim životnim patnjama. Uskrs nam govori da patnje u našem životu imaju svoje granice koje ne mogu prijeći. One jednom završavaju. Čovjeku se otvara vječnost za kojom čezne svako ljudsko biće. I ni s čim manjim od toga čovjek ne može biti zadovoljan. Uskrs je tome navještaj i najveće jamstvo“, zaključio je nadbiskup čestitavši svim vjernicima svetkovinu Kristova Uskrsnuća.
Na kraju mise, katedralni župnik je blagoslovio hranu, zahvalio nadbiskupu na predvođenju slavlja, zboru na pjevanju te je svim vjernicima zaželio sretan Uskrs. Nadbiskup se pridružio njegovim čestitkama, a zatim je udijelio vjernicima uskrsni blagoslov.
