U župnoj i samostanskoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Tuzli, u subotu 30. ožujka, je upriličena Misa bdijenja. Obred Velike subote i Misu bdijenja kojom ulazimo u Uskrs i vazmeno vrijeme predvodio je gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić uz koncelebraciju župnog vikara fra Mije Ljubosa. Sveto misno slavlje uzveličao je župni zbor mladih “Iuventus salinarum” pod ravnanjem Zlatka Špolajerevića, izvijestio je Hrvatski glasnik.
Veliki broj vjernika nazočio je obredima Velike subote. Ovaj događaj je posebno važan jer nas uvodi u Uskrsno vrijeme, a Uskrs je za katolike najveći blagdan, blagdan života, svjetla i nade u vječni život.
Tijekom propovijedi gvardijan fra Željko Nikolić je podsjetio na životno značenje Uskrsa za svakog čovjeka.
“Ne može slaviti uskrsnuće Gospodinovo onaj koji je otpisao čovjeka! Nema Uskrsa onome koji je u svađi i ne komuniciranju sa svojim bližnjim. Onaj koji nije spreman oprostiti i započeti novu budućnost, ne može se nadati svom vlastitom uskrsnuću. Takav je sličan onom razbojniku koji je visio razapet na lijevoj strani od Isusa. Uskrs ne postoji za onoga koji u svom zgrtanju materijalnih dobara ruši sve pred sobom. Za njega nije vrijedan ni jedan ljudski život. Za njega ne postoji ni jedna ljudska ustanova koja je vrijedna pažnje i poštovanja. Crkva, za njega znači, zajednicu ljudi koji ne znaju uživati ovozemaljske plodove, koji se nadaju i trače vrijeme na neko uskrsnuće i novi život”, naglasio je fra Željko.
Ističe da svatko od nas treba promisliti kako sebe vidi kao kršćanina. Jer, današnji čovjek, iako će reći da je kršten, da ide redovito u crkvu, ispunja one redovite crkvene obaveze, svoj život gradi na temeljima materijalnosti i propadljivosti.
“Nema se više vremena za molitvu, nema se više vremena za razgovore se drugim ljudima. Nekako se čini da je sve to gubljenje vremena jer postoji nešto važnije. Današnji čovjek ima drugačiji osobni odnos prema Bogu. Bog je njemu, ako ne na zadnjem mjestu onda negdje tamo pri kraju. Bog je onaj koji njega sputava, koji mu oduzima vrijeme koje bi on mogao uporabiti da stekne što više. Pitam se, a i vas pozivam na razmišljanje, je li potrebno da Isus Krist još jedanput bude mučen, još jedanput bude razapet na križu i još jedanput ponovi svoje uskrsnuće, i to tu pred nama, današnjim ljudima, pa da bi mi promijenili svoj odnos prema ovome svijetu, da bi promijenili svoj odnos prema vremenu u kojem živimo i ljudima koje trebamo smatrati svojom braćom?!”
Fra Željko je pozvao vjernike da slijede Isusov primjer koji nam je pokazao svoj odnos prema ljubavi, prema istini. A mi smo sada ti koji smo pozvani svjedočiti uskrsloga Krista.
“Kristovo uskrslo svjetlo može rastjerati naše tmine, i srca i duše, tmine ove zemlje. Otvoriti se tom svjetlu znači dopustiti da nam uskrsli Krist govori, da nam i danas svjedoči da s nama i po nama i dalje hoda ovom zemljom. Na taj način surađujemo na stvaranju novoga svijeta. Neka naš stari svijet koji je bio opterećen grijehom zauvijek umre i gradimo novi svijet, pun ljubavi i mira, pun praštanja i razumijevanja, svijet koji će biti izgrađen na temeljima Isusova uskrsnuća”, naglasio je gvardijan fra Željko i poručio da svi mi možemo doživjeti uskrsnuće.
“Potrebno je malo više vjere i pouzdanja, kako u Boga tako i u čovjeka.”
Ove gvardijanove riječi ohrabruju, jer u ovom vremenu sivila i ratova zaista nam svima treba samo poticaj da slijedimo Isusovu zapovijed ljubavi, da ljubimo jedni druge, jer nas Uskrsli Krist sve ljubi. (kta/hrvatskiglasnik.ba)
