Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Veliki petak, 29. ožujka u bazilici sv. Kvirina u Sisku, obrede Muke Gospodnje. Uz biskupa u obredima je sudjelovao i rektor bazilike Robert Jakica, župni vikar Rafael Mlinar, sisački bogoslovi te brojni vjernici.
Liturgija Velikog petka započela je Službom riječi, a u pjevanu Muku po Ivanu izveli su Robert Jakica, Hrvoje Kovačić, Katarina Mandić i članovi Zbora bazilike.
Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrt okupljenima se prigodnom homilijom obratio župnik Jakica poručivši kako Isusova žrtva na križu predstavlja vrhunac ljubavi i milosrđa te nas poziva da razmišljamo o našem osobnom odnosu prema patnji. „Kako možemo nasljedovati Krista u našim osobnim patnjama i izazovima? Važno je shvatiti da patnja nije činjenica života koju možemo izbjeći. Svi mi prolazimo kroz teške trenutke, bilo da su to gubitci, bolesti, ili emocionalne boli. No, ono što razlikuje nas kršćane od drugih jest način na koji pristupamo tim iskušenjima. Krist nas poziva da prihvatimo svoje križeve i nosimo ih s ljubavlju i dostojanstvom, baš kao što je On to učinio.
Patnja može biti sredstvo za naše duhovno sazrijevanje. Kroz patnju, možemo produbiti svoj odnos s Bogom, jer nam omogućuje da se oslonimo na Njega s većim povjerenjem i vjerom. Kao što je Krist molio u Getsemanskom vrtu: Neka ne bude moja volja, nego tvoja. Ta predanost Božjoj volji u teškim trenucima oslobađa nas od tereta samilosti i omogućuje nam da rastemo u svetosti“, rekao je propovjednik.
Nadalje, istaknuo je kako kada proživljavamo patnju, možemo biti svjedoci Božje ljubavi i milosrđa prema drugima. „Kroz naše vlastite patnje, možemo postati osjetljiviji na patnje drugih i pružiti im utjehu i podršku. Krist nas uči da ljubimo jedni druge kao što nas je On ljubio, a to uključuje i brigu za one koji pate oko nas. Također patnja može biti prilika za nas da se sjedinimo s Kristovom patnjom na križu i dopustimo da nas On iscijeli. Njegova patnja nije bila bez svrhe; ona je donijela otkupljenje svijetu. Kroz svoju patnju, možemo postati sudionicima u toj otkupiteljskoj ljubavi, dopuštajući Kristu da nas transformira i obnovi“.
Na kraju, zaključio je da dok razmišljamo o Muci Gospodina našega Isusa Krista, na ovaj Veliki petak, neka nam bude jasno da patnja nije kraj, već početak novog života u Kristu. „Neka nas Njegova žrtva inspirira da budemo hrabri i dosljedni u svojoj vjeri, nasljedujući Njegov primjer u svim aspektima našeg života, posebno u našim patnjama. Neka nas Njegova ljubav uvijek podsjeća da smo ljubljeni i da imamo snagu da se suočimo s bilo kojim izazovom uz Njegovu pomoć“.
Uslijedilo je klanjanje križu, za vrijeme kojega je Zbor bazilike pjevao korizmene napjeve što je doprinijelo dubokom iskustvu sjedinjenja s Isusovom patnjom.
