Misu Večere Gospodnje, u spomen ustanovljenja euharistije i svećeništva, na Veliki četvrtak, 28. ožujka, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Za vrijeme mise nadbiskup je oprao noge 12 predstavnika apostola, među kojima su bili po trojica muškaraca iz četiri crkvene zajednice djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji. To su zajednice Apostoli Krvi Kristove, Sv. Josip, Misionari svjetla i Neokatekumenska zajednica.
Nadbiskup je u propovijedi razmatrao „o euharistiji kao Isusovoj molitvi na Posljednjoj večeri i o našem udjelu u njoj, kao vrhuncu našeg zajedništva s Bogom“, istaknuvši da molitva ima veliko značenje za svakoga od nas.
„Isus je učenicima više puta najavio svoju muku, smrt i uskrsnuće. Nakon preobraženja na brdu Tabor, „dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane“. Evanđelist Marko donosi nam tri izvještaja o Isusovom navještaju muke i uskrsnuća. Prvi put nakon Petrove vjeroispovijesti u Cezareji Filipovoj dok ih je poučavao „kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane“ (Mk 8,31). Drugi put dok je nasamo poučavao učenike u Galileji, govorio im je: „Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati” (Mk 9,31). Treći put na putu u Jeruzalem govorio je učenicima što će ga zadesiti: „Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati” (Mk 10, 33-34)“, rekao je mons. Zgrablić.
Isus je bio okupljen s učenicima u dvorani na svečanoj pashalnoj večeri na kojoj se židovski narod svake godine sjeća i proživljava oslobađanje od egipatskog ropstva u prošlosti, ponovno očekujući oslobođenje za budućnost. „Isusova Posljednja večera uklapa se u kontekst najave njegove muke i očekivanje oslobođenja, ali s jednom velikom novošću. To je Večera u kojoj će Isus darovati samoga sebe. On je Jaganjac Božji koji se žrtvuje kao molitva Ocu. Dok se krvne žrtve janjaca budu prinosile u Hramu, Isus će biti raspet na križu. Isus je svjestan trenutka svoje izdaje, muke, smrti i uskrsnuća i na Posljednjoj večeri anticipira svoju muku i uskrsnuće. Središte Posljednje večere je u trenutku kada Isus uzima i lomi kruh, uzima čašu vina, izgovara molitvu i dijeli svojim učenicima. Te geste i molitva koju Isus izgovara trenutak su u kojem ustanovljuje euharistiju“, naglasio je predvoditelj slavlja.
Nadbiskup je istaknuo i značenje riječi i čina zahvale i blagoslova koje je Isus učinio. „Sv. Luka i sv. Pavao nam govore kako je Isus uzeo kruh, zahvalio, razlomio i dao učenicima, a sv. Matej i Marko govore kako je Isus uzeo kruh, izrekao molitvu blagoslova i dao učenicima. Riječi ‘zahvali’ i ‘blagoslovi’ upućuju nas na molitvu Izraelskog naroda koje su molili na početku svečanih gozbi. Te dvije riječi, zahvala i blagoslov, su riječi koje se međusobno dopunjavaju. Molitva zahvale uzdiže se Bogu za primljene darove. Na Posljednjoj večeri to su kruh i vino koje Bog daje da niču, rastu, dozrijevaju i donose rod. Ova molitva uzdiže se Bogu kao hvala, a vraća se kao blagoslov kojeg Bog daje nad darom i tako ga obogaćuje. Zahvaljivanje Bogu postaje blagoslov za čovjeka. Kruh i vino na kojima se u molitvi – euharistiji – zahvaljuje, po blagoslovu i preobrazbi koja se u njemu događa postaju Isusovo Tijelo i Krv“, rekao je nadbiskup Zgrablić, potkrjepljujući to i riječima iz euharistijske molitve: “Mi ti prinosimo ono što si nam dao i darovao, a ti nama u svom daru podaj sama sebe“.
„Isus u molitvi u kojoj Bogu prikazuje kruh i vino, prinosi samoga sebe. Na Posljednjoj večeri Isus anticipira svoju muku, smrt i uskrsnuće i ostvaruje ono što je govorio o Dobrom Pastiru: „Polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam ponovno uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga” (Iv 10, 17-18). Nakon molitve nad kruhom i vinom, Isus dva puta govori riječi: „Ovo činite meni na spomen”. Isusovi učenici tu zapovijed vjerno su i neprekidno vršili tijekom vremena od apostola do današnjeg dana“, naglasio je mons. Zgrablić, rekavši da se tu Isusova zapovijed ostvaruje i slavljem Mise Večere Gospodnje.
Nadbiskup je podsjetio na riječi Benedikta XVI.: „Sudjelujući u euharistiji, živimo na izvanredan način molitvu koju je Isus molio i neprestano moli za svakoga od nas da zlo, koje svi susrećemo u životu, ne odnese pobjedu te da u nama započne djelovati preobražavajuća snaga Kristove smrti i uskrsnuća. U euharistiji Crkva odgovara na Isusovu zapovijed: „Ovo činite meni na spomen”; ponavlja molitvu zahvale i blagoslova i s njom, riječi pretvorbe pretvaraju kruh i vino u Gospodinovo Tijelo i Krv”.
„U svakom našem slavlju euharistije i mi smo uključeni u tu Isusovu molitvu i pridružujemo se Isusovoj molitvi. Sudjelujući u Euharistiji, pričešćujući se Tijelom i Krvlju Kristovom, i mi postajemo dio Isusove molitve koja ima najveću moć da naš život, usprkos našim grijesima, slabosti, bolesti, nemoći, smrtnosti, ne bude izgubljen, već preobražen u novi život koji je Bog stvorio, uskrisivši Isusa od mrtvih – i nama ga darovao po otajstvima vjere koje primamo. Euharistija, molitva s Isusom, postaje nam hrana, okrepa koja daje snagu, osobito kad smo umorni, klonuli i izgubljeni. Euharistija podupire naše slabosti, daje nam snage u našim naporima i križevima, kako bi nas Božji put po smrti doveo do slave uskrsnuća“, poručio je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši misao pape Franje: „Molitva je kisik života“.
Nadbiskup je poželio da nam euharistija „uvijek bude udisanje čistog zraka za dobar život. Bez euharistije, kao ni bez zraka, ne možemo kršćanski živjeti ni preobražavati našu smrtnost u besmrtnost, našu grešnost u svetost, našu prolaznost u vječnost, naše križeve u ljubav za Boga i bližnjega“, poručio je mons. Zgrablić.
Nakon mise, nadbiskup je u pratnji katedralnog župnika Josipa Radojice Pinčića, don Mladena Kačana, asistencije i 12 predstavnika apostola kojima je oprao noge, odnio Sveto Otajstvo u Božji grob u pokrajnjoj lađi katedrale. Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom Branimira Buturića ostao je pjevati Gospin plač. Za vrijeme pjevanja Gospinog plača, pojedinci su u katedrali bili u molitvi i klanjanju, među kojima je cijelo vrijeme u tišini razmatranja i osobne molitve bio i nadbiskup Zgrablić.
I. G.
Foto: I. Grbić