Riječ ‘papa’ ne nalazi se u Svetom pismu, ali taj koncept se može vidjeti u cijeloj Bibliji.
Riječ “papa” i također riječ “patrijarh” (obično se primjenjuje na biskupe u istočnom katolicizmu ili istočnom pravoslavlju) potječu od starogrčke riječi páppas, izvorno nježni izraz koji znači “otac”. Najraniji zapis o korištenju ovog naslova odnosi se na Patrijarh (“Papa”) Herakla iz Aleksandrije (232–248). Početkom trećeg stoljeća naslov se odnosio na sve biskupe. Najraniji primjer papa koji se koristio za rimskog biskupa također datira u treće stoljeće, kada je primijenjen na papu Marcelina.
Kao i kod mnogih drugih tehničkih ili titularnih pojmova koji se ne nalaze u Bibliji (bilo na engleskom ili grčkom), kao što su “Trojstvo”, “iskonski grijeh” i “djevičansko rođenje”, koncept je prisutan, bez obzira na to postoji li određeni pojam ili naslov. Vidimo koncept od papa primijenili na Petra, od strane crkvenih otaca gore, u komentiranju biblijskih Petrovih odlomaka. Novi zavjet je napisan na grčkom Koine, uobičajenom jeziku koji se govorio nakon osvajanja Aleksandra Velikog u četvrtom stoljeću prije Krista, tijekom helenističkog razdoblja, u Rimskom Carstvu iu ranom Bizantskom Carstvu. Zamijenio je starogrčke dijalekte.
Riječ páppas bio je Antički grčki izraz. Kasniji oblik ove riječi, pápas – ili “papa” (latinski, papa) bio je prisutan u Kasno Koine grčki i bizantski grčki. Dakle, ne nalazi se u Novom zavjetu, koji je koristio jezik koji je nastao kasnije od starogrčkog i prije kasnog koine grčkog. To objašnjava zašto se u povijesnoj kršćanskoj upotrebi ne pojavljuje sve do ranog trećeg stoljeća nove ere.
Ali naravno, koncept postoji u Bibliji, a uobičajena riječ koja se koristi za “oca” je pater. Prevedeno je kao “otac” 418 puta u verziji kralja Jamesa. Kao i gotovo sve biblijske riječi, ima više značenja, ali jedno od njih je “duhovni otac ili vodič” ili “onaj koji ulijeva svoj duh u druge”. Ovo bi se značenje moglo protumačiti kao “papinsko”. I tako vidimo da ga sveti Pavao koristi na ovaj način:
1. Korinćanima 4,15-16 (RSV) Jer iako imate bezbrojne vodiče u Kristu, nemate mnogo očeva. Jer ja sam vam postao otac u Kristu Isusu po evanđelju. Pozivam vas, dakle, da budete moji imitatori.
Filipljanima 2:22 Ali Timothy je vrijedan da znaš kako je kao sin s ocem služio sa mnom u evanđelju.
1. Solunjanima 2,11-12 Jer znate kako smo, poput oca sa svojom djecom, svakoga od vas poticali i hrabrili te zaduživali da živite dostojno Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i slavu.
Stoga je, u tom smislu teološkog i duhovnog vodstva, sveti Pavao bio “otac” (ili “papa”, što izvorno znači isto) za korintsku i solunsku zajednicu, te za Timoteja. Isti koncept u različitim riječima pojavljuje se kada sveti Pavao dvaput naziva Timoteja “mojim sinom” (1. Timoteju 1:18; 2. Timoteju 2:1), “mojim pravim djetetom u vjeri” (1. Timoteju 1:2) i ” moje ljubljeno i vjerno dijete u Gospodinu” (1. Korinćanima 4,17).
Pavao je još deskriptivniji u ovom smislu, u drugom povezanom odlomku:
Filemonu 1,10-13 Obraćam ti se za svoje dijete, Onizima, čiji sam otac postao u tamnici. (Prije vam je bio beskoristan, ali sada je doista koristan vama i meni.) Šaljem vam ga natrag, šaljem samo svoje srce. Rado bih ga zadržao uza se, kako bi mi služio u vaše ime tijekom mog zatočeništva za evanđelje…
Sveti Petar, isto tako, govori o “mojem sinu Marku” (1. Petrova 5,13). Protestant Komentar Biblije Jamieson-Fausset-Brown bilješke o ovom odlomku:
Papija izvješćuje prezbitera Ivana[Euzebija[EusebiusCrkvena povijest3.39], da je Marko bio [the] tumač Petra, bilježeći u svom Evanđelju činjenice koje je Petar s njim povezao. … Da je Marko imao duhovnu vezu s azijskim crkvama kojima se Petar obraća, i tako ih prirodno pozdravlja, vidi se iz 2. Timoteju 4:11; Kološanima 4:10.
Još jedno djelo, Cambridge Bible for Schools and Collegestakođer navodi u vezi s 1. Petrovom 5:13:
Prirodno je, u nedostatku ikakvih dokaza za suprotno, pretpostaviti da je tako imenovani Marko identičan s “Ivanom čije je prezime bilo Marko”, sinom Marije u čiju je kuću sveti Petar otišao po svom izlasku iz tamnice ( Dj 12,12), Barnabin rođak (Kološanima 4,10), suputnik svetog Pavla na njegovom prvom misionarskom putovanju (Dj 13,5). Pod ovom pretpostavkom izraz “sin” mogao bi se koristiti za njega ili kao impliciranje duhovnog roditelja obraćenja, ili kao izraz naklonosti poput one koju je sveti Pavao gajio prema Timoteju (1. Timoteju 1:2) i Titu (Titu 1: 4).
Sveti Ivan na isti način razmišlja o duhovnom očinstvu:
3. Ivanova 1,1-4 Starac ljubljenome Gaju, kojega ljubim u istini. Ljubljeni, molim se da sve bude dobro s vama i da budete zdravi; Znam da je tvojoj duši dobro. Jer sam se silno obradovao kad su neki od braće stigli i posvjedočili za istinu vašeg života, jer vi doista slijedite istinu. Nema veće radosti od ove, čuti da moja djeca slijede istinu.
Ista riječ (pater) u Septuaginti (treće stoljeće prije Krista na grčki prijevod Biblije) upotrijebio je prorok Elizej obraćajući se proroku Iliji, kada se ovaj penjao na nebo u vatrenim kolima: “Oče moj, oče moj!” (2. Kraljevima 2:12), a jedan od kraljeva Izraela nazvao je Elizeja “Moj otac” (2. Kraljevima 6:21).
Možda “najpapskija” upotreba pater u Septuaginti je u Izaiji 22:21 (“on će biti a otac stanovnicima Jeruzalema”). To je još zanimljivije jer je to dio odlomka koji je Isus jasno imao na umu kada je svetom Petru dao “ključeve kraljevstva” (Matej 16,19).
