Predavanje pod naslovom „350. obljetnica povratka relikvije ruke sv. Vlaha u Dubrovnik“ održano je u srijedu 20. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku u sklopu manifestacije Kršćansko lice kulture. Predavanje je održao povjesničar umjetnosti i arheolog Ivan Viđen, član Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Okupljene je na početku pozdravila i predavanje najavila Marijeta Radić, predsjednica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije koje organizira manifestaciju.
Predavač je svoje predavanje posvetio uspomeni na nedavno preminuloga akademika Radoslava Tomića koji je velik dio svog interesa posvetio baroknim temama iz dubrovačke slikarske baštine. Predavanje je započeo s ocem Bernardom Zuzorićem (1683.-1762.), jednim od najpoznatijih dubrovačkih propovjednika 18. stoljeća. Isusovac Zuzorić je posebno zapamćen po tome jer je na jugu Hrvatske uveo i proširio pozdrav ‘Hvaljen Isus i Marija’. Otac Zuzorić bio je angažiran od vlasti Dubrovačke Republike da osmisli ikonografski i teološki program katedralnoga Moćnika, mjesta koje je teološki, ikonografski i umjetnički duboko osmišljeno.
U nastavku je predavač Viđen podsjetio na Veliku trešnju, jedan strašni događaj za povijest Dubrovnika koji je ostavio tragove sve do današnjih dana. U metežu nastalom nakon tog katastrofalnog potresa od 6. travnja 1667. godine iz ruševina stare romaničke katedrale Gospe Velike ukraden je moćnik, relikvijar, lijeve ruke sv. Vlaha. Blagdan vezan uz taj moćnik postoji i danas i puk ga često naziva „ljetni sv.Vlaho“ jer se slavi početkom srpnja.
Predavač je također istaknuo da je posjedovanje relikvija osim velike duhovne blagodati bilo i pitanje prestiža mjesne Crkve, naroda i države. Stari su Dubrovčani bili iznimno ponosni i nisu žalili truda ni troška kako bi došli do pojedinih relikvija sv. Vlaha. Relikvija lijeve ruke svetoga Vlaha je u Dubrovnik stigla 5. srpnja 1346. godine zahvaljujući dubrovačkome građaninu Tomu Vicijanu (de Vitianis) koji ju je poklonio Dubrovniku, pa je dolaskom te relikvije u grad dodatno potaknuta pobožnost prema sv. Vlahu i potaknuta gradnja romaničko-gotičke (stare) crkve sv. Vlaha, a to je bilo u doba slavnoga nadbiskupa Ilije Sarake.
Prema navodima iz starije literature (Alfonso Nicolai, Frano Marija Appendini, Stijepo Skurla) može se ući u trag zbivanjima oko iskapanja relikvija iz ruševina stare katedrale i njihova očuvanja prvo u tvrđavi Revelin, a potom u kapitulu dominikanskoga samostana. Za temu predavanja velik je doprinos dao dum Stijepo kan. Skurla koji je 1868. objavio knjigu o moćniku, a 1871. knjigu o povijesti štovanja sv. Vlaha u Dubrovniku u kojoj daje izvode iz arhivskih dokumenata koji govore o ovome događaju. Naime, u metežu nastalome nakon Velike trešnje jedna od relikvija ruke sv. Vlaha je nakon krađe završila u okolici Đenove (San Remo). Zanimljivo je spomenuti kako je u toj situaciji bila pokušana i krađa još jednoga vrijednoga relikvijara: onoga sv. Pelenice Kristove. No, čudesnim načinom ona je pronađena na brodu u Gružu te je krađa spriječena i relikvija spašena. Nakon što se ispostavilo da je nestala i jedna od relikvija sv. Vlaha Dubrovčani su nakon kratkoga vremena pokrenuli potragu. Sretnu je okolnost predstavljala činjenica da je đenoveška republika bila prijateljski nastrojena prema Dubrovniku te su gospodarski i kulturni odnosi Đenove i Dubrovnika u to doba bili intenzivni. Iznimnim trudom i nastojanjem ovaj je moćnik sredinom 1674. godine pronađen u okolici Genove kod obitelji osobe koja ga je, kako se čini, i prvotno otuđila iz Dubrovnika odakle je, zalaganjem prijateljske đenoveške vlade, iduće godine i to upravo 5. srpnja 1675. godine, baš na blagdan Ruke sv. Vlaha stigao u Dubrovnik. Bio je to događaj velike simboličke važnosti za Dubrovačku Republiku u vremenu koje je bilo prepuno unutrašnjih i vanjskih, gospodarskih i političkih izazova neposredno nakon Velike trešnje.
Predavanju je nazočio generalni vikar mons. Ivica Pervan, a nakon predavanja prisutni su imali priliku postavljati pitanja.
Jelica Gjenero