Nacionalni katolički registar, 7. travnja 2024. / 04:00 ujutro
Sveti Ivan Pavao II s razlogom je nazvan “papom milosrđa”.
Kao papa proglasio je blaženom, a zatim i svetom svetu Faustinu Kowalsku, koja je primila poruku Božjeg milosrđa koja se kasnije proširila svijetom. Davno prije toga, kada se činilo da spisi o božanskom milosrđu nikada neće doći u javnost, Ivan Pavao II. je bio taj koji je uskočio da pokrene proces. Govorio je i pisao o Božjem milosrđu te je Drugu vazmenu nedjelju učinio Nedjeljom Božjeg milosrđa za cijelu Crkvu. I preminuo je na nedjelju bdijenja Božjeg milosrđa.
Poljski papa imao je mnogo toga za reći o božanskom milosrđu tijekom svog pontifikata, pa je čak napisao i encikliku, Roni u Misericordiji, o Božjem milosrđu. Nedjelja Božjeg milosrđa – koja je uvijek prva nedjelja nakon Uskrsne nedjelje – savršeno je vrijeme da se prisjetimo nekih od njegovih mnogih riječi o ovom velikom Božjem daru.
1. Tri godine nakon što je izabran za papu, Ivan Pavao II je na svetkovinu Krista Kralja rekao:
„Od samog početka svoje službe na stolici sv. Petra u Rimu smatrao sam ovu poruku svojom posebnom zadaćom. Providnost mi ga je dodijelila u sadašnjoj situaciji čovjeka, Crkve i svijeta. Moglo bi se reći da mi je upravo ova situacija postavila tu poruku kao moj zadatak pred Bogom.”
2. Kad je 17. kolovoza 2002. boravio u Poljskoj na posveti svetišta Božanskog milosrđa u Krakow-Lagiewniki, Ivan Pavao II. je u svojoj homiliji rekao:
„Poput svete Faustine, želimo navijestiti da osim Božjeg milosrđa nema drugog izvora nade za čovječanstvo. Želimo s vjerom ponavljati: Isuse, uzdam se u tebe!”
3. Na posveti je nastavio:
„Ovaj navještaj, ova ispovijest povjerenja u svemoćnu Božju ljubav posebno je potrebna u naše vrijeme, kada čovječanstvo doživljava zbunjenost pred mnogim pojavama zla. Zaziv Božjeg milosrđa treba se uzdići iz dubine srca ispunjenih patnjom, strepnjom i neizvjesnošću, a ujedno žudeći za nepogrešivim izvorom nade.
„Zato smo danas došli ovamo… da još jednom u Kristu zagledamo lice Oca: ‘Oca milosrđa i Boga svake utjehe’ (2 Kor 1,3).”
4. Ističući da Božje milosrđe nije samo za jedno mjesto, rekao je:
„Neka se ispuni obvezujuće obećanje Gospodina Isusa: odavde mora krenuti ‘iskra koja će pripremiti svijet za njegov konačni dolazak’ (‘Dnevnik’, 1732.). Ovu iskru treba zapaliti Božja milost. Ovaj oganj milosrđa treba prenijeti svijetu. U Božjem milosrđu svijet će naći mir i čovječanstvo će naći sreću!“
5. Dana 18. travnja 1993., na nedjelju Božjeg milosrđa, deseci tisuća prisutnih na beatifikaciji svete Faustine slušali su kako im Ivan Pavao II. govori tijekom mise:
„Uistinu je čudesno kako se njezina pobožnost prema milosrdnom Isusu širi u našem suvremenom svijetu i zadobija tolika ljudska srca! Ovo je bez sumnje znak vremena — znak našeg 20. stoljeća. Bilanca ovog stoljeća, koje sada završava, uz napretke koji su često nadmašivali one iz prethodnih razdoblja, predstavlja duboki nemir i strah od budućnosti. Gdje, ako ne u božanskom milosrđu, svijet može naći utočište i svjetlo nade? Vjernici to savršeno razumiju.”
6. Sedam godina kasnije, na drugu nedjelju Božanskog milosrđa, 30. travnja 2000., prvu u novom tisućljeću, Ivan Pavao II proglasio je svetom sestru Faustinu, “veliku apostolicu Božanskog milosrđa”. Papa je rekao:
“Božansko milosrđe dopire do čovjeka kroz srce Krista raspetoga: ‘Kćeri moja, reci da sam ja utjelovljena ljubav i milosrđe’, pitat će Isus sestru Faustinu (‘Dnevnik’, 1074). Krist izlijeva ovo milosrđe na čovječanstvo kroz slanje Duha koji je … ljubav. I nije li milost ljubav ‘drugo ime’ (Roni u Misericordiji7), shvaćeno u njegovom najdubljem i najnježnijem aspektu, u njegovoj sposobnosti da na sebe preuzme teret bilo koje potrebe i, posebno, u svojoj neizmjernoj sposobnosti praštanja?”
7. Toga je dana Ivan Pavao II također dodao:
“Kakva će biti čovjekova budućnost na zemlji? Nije nam dano znati… Ali svjetlo božanskog milosrđa, koje je Gospodin na neki način želio vratiti svijetu kroz karizmu sestre Faustine, osvijetlit će put muškarcima i ženama trećeg tisućljeća.”
8. Tog istog dana Ivan Pavao II. dao je mnoge nezaboravne uvide i riječi o Božjem milosrđu:
„Ova utješna poruka upućena je prije svega onima koji su, pogođeni posebno teškom kušnjom ili shrvani težinom grijeha koje su počinili, izgubili svako pouzdanje u život i u iskušenju su se prepustili očaju. Njima se nudi blago lice Kristovo; te zrake iz njegova srca dodiruju ih i obasjavaju, griju ih, pokazuju im put i ispunjavaju ih nadom. Kolike je duše utješila molitva ‘Isuse, uzdam se u tebe’, koju je Providnost navijestila preko sestre Faustine! Ovaj jednostavan čin prepuštanja Isusu rastjeruje i najgušće oblake i dopušta da zraka svjetla prodre u svaki život. ‘Jezu, ufam tobie.’”
9. U svojoj nedjeljnoj homiliji Božanskog milosrđa 2001. bilo je očito da Sveti Otac opisuje značenje slike Božanskog milosrđa kad je rekao:
„Srce Kristovo! Njegovo ‘Presveto Srce’ dalo je ljudima sve: otkupljenje, spasenje, posvećenje. Sveta Faustina Kowalska je vidjela kako iz ovog srca preplavljenog velikodušnom ljubavlju izlaze dvije zrake svjetla koje su obasjale svijet. ‘Dvije zrake’, prema onome što joj je sam Isus rekao, ‘predstavljaju krv i vodu’ (‘Dnevnik’, str. 132). Krv podsjeća na žrtvu Golgote i otajstvo euharistije; voda nas, prema bogatoj simbolici evanđelista Ivana, navodi na pomisao na krštenje i dar Duha Svetoga (Iv 3,5; 4,14).
„Kroz otajstvo ovog ranjenog srca, obnavljajuća plima Božje milosrdne ljubavi nastavlja se širiti nad muškarcima i ženama našeg vremena. Samo ovdje oni koji žude za istinskom i trajnom srećom mogu pronaći njenu tajnu.”
10. U isto vrijeme, Ivan Pavao II nas je podsjetio na nešto što je Krist u svojim porukama božanskog milosrđa rekao da moramo činiti:
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“Krist nas je poučio da ‘čovjek ne samo da prima i doživljava milosrđe Božje, nego je i pozvan’ iskazivati milosrđe prema drugima: ‘Blago milosrdnima, jer će oni zadobiti milosrđe’ (Mt 5,7). Pokazao nam je i mnoge putove milosrđa, koje ne samo da oprašta grijehe, već zahvaća sve ljudske potrebe. Isus se sagnuo nad svakim ljudskim siromaštvom, materijalnim i duhovnim.”
11. Ulaz Roni u Misericordijinapisano 1980. godine, tri godine nakon što je izabran za papu, Ivan Pavao II usredotočio se na Božje milosrđe koje je posebno prikazano kroz Isusa Krista, pišući:
“Cijeloj starozavjetnoj tradiciji o Božjem milosrđu Krist daje konačno značenje. Ne samo da o njemu govori i objašnjava ga usporedbama i parabolama, nego ga prije svega sam utjelovljuje i personificira. On sam, u izvjesnom smislu, jest milosrđe. Onome tko to vidi u njemu – i nalazi u njemu – Bog postaje ‘vidljiv’ na poseban način kao Otac koji je bogat milosrđem.”
12. Papa je također napisao:
„Istina, objavljena u Kristu, o Bogu, ‘Ocu milosrđa’, omogućuje nam da ga ‘vidimo’ kao posebno bliskog čovjeku, osobito kada čovjek pati, kada je ugrožen u samom srcu svog postojanja i dostojanstva. I zato se, u današnjoj situaciji Crkve i svijeta, mnogi pojedinci i skupine vođeni živim osjećajem vjere obraćaju, rekao bih gotovo spontano, Božjem milosrđu. Sigurno ih je na to potaknuo sam Krist, koji svojim Duhom djeluje u ljudskim srcima.”
13. Vrlo marijanski papa, Ivan Pavao II., napisao je ovo o ulozi naše Blažene Majke u Božjem milosrđu:
„Marija je, dakle, ona koja najdublje poznaje otajstvo Božjeg milosrđa. Ona zna njegovu cijenu. Ona zna koliko je to super. U tom smislu nazivamo je majkom milosrđa: Gospa od milosrđa ili Majka Božjeg milosrđa. U svakom od ovih naslova postoji duboko teološko značenje, jer oni izražavaju posebnu pripremu njezine duše, cijele njezine osobnosti, da je kroz složene događaje mogla sagledati najprije Izraela, zatim svakog pojedinca i cijeloga čovječanstva, to milosrđe kojega ‘s koljena na koljeno’ ljudi postaju dionici prema vječnom naumu Presvetoga Trojstva.”
14. Također je rekao:
„Moramo primijetiti da je Krist, objavljujući Božju ljubav i milosrđe, ujedno zahtijevao od ljudi da i njih u životu vode ljubav i milosrđe. Ovaj zahtjev čini dio same biti mesijanske poruke i čini srce evanđeoskog etosa… u Govoru na gori on naviješta: ‘Blago milosrdnima, jer oni će zadobiti milosrđe.’”
15. Zatim je papa začuo upozorenje koje je sada još prikladnije:
Što više ljudska savjest podliježe sekularizaciji, gubi osjećaj za sam smisao riječi milosrđe, udaljava se od Boga i udaljava od otajstva milosrđa, to više Crkva ima pravo i dužnost pozivati se na Bog milosrđa ‘s glasnim vapajima’. Ovi ‘glasni vapaji’ trebali bi biti obilježje Crkve našega vremena, vapaji upućeni Bogu da izmoli njegovo milosrđe, čije izvjesno očitovanje ona ispovijeda i naviješta već je došlo u Isusu raspetom i uskrslom, to jest u pashalu. misterija. To je otajstvo koje u sebi nosi najpotpuniju objavu milosrđa…”
16. Tijekom svoje prve opće audijencije dan nakon što je proglasio blaženom svetu Faustinu, Ivan Pavao II snažno je podsjetio sve na ono što je vidio kao “jasan pokazatelj puta” kojim trebamo ići:
“’Isuse, uzdam se u tebe.’ Nema te tame u kojoj bi se čovjek morao izgubiti. Ako se samo pouzda u Isusa, uvijek će se naći u svjetlu. Hvaljen Isus Krist!”
Ovaj je članak bio izvorno objavljeno 16. travnja 2023., od strane National Catholic Register, CNA-in sestrinski partner za vijesti, a CNA ga je ažurirao i prilagodio.
Joseph Pronechen je pisac osoblja Nacionalnog katoličkog registra i njegovi su se članci pojavili u brojnim publikacijama uključujući časopis Columbia, Soul, Faith and Family, Catholic Digest, Catholic Exchange, Marian Helper i Fairfield County Catholic. Autor je knjige “Plodovi Fatime — stoljeće znakova i čuda”. Ima diplomu i živi sa suprugom Mary na istočnoj obali.
