U utorak 28. siječnja u povodu 12. obljetnice hospicija “Marija Krucifiksa Kozulić”, riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je misno slavlje u kapeli Marije Kraljice apostola, koja se nalazi uz hospicij i u sklopu Pripravničkog sjemeništa “Ivan Pavao II.”. Na misi su sudjelovali djelatnici hospicija s obiteljima i ravnateljicom s. Leopoldom Ivković, članovi Upravnog vijeća Hospicija, zamjenik Gradonačelnika Rijeke, Goran Palčevski, ravnatelj KBC-a Rijeka Alen Ružić, glavna sestra Snježana Juričić i drugi suradnici ove zdravstveno-karitativne ustanove. Misu je glazbeno animirao bend Omnia Deo.
„Kako razumjeti raskorak Isusa i njegove obitelji (Mk 3,31-35)? U tome nam može pomoći ‘Jeruzalemski dijalog’ Miroslava Krleže, pisca, agnostika, koji je imao potrebu postavljati pitanja o Bogu, o Isusu. Riječ je o situaciji u kojoj se našla Isusova obitelj kada je on započeo svoje djelovanje. Do njih su stizali različiti glasovi, vijesti, klevete, što ih je potaknulo da idu k njemu i da ga obuzdaju jer se govorilo da je izvan sebe. Ta situacija lako je shvatljiva i danas. Zamislimo da jedan od članova naše obitelji ode i do nas počnu dolaziti glasovi različite naravi, osjećaj da se gubi. Učinit ćemo sve da se vrati i ponovno bude dio obitelji,“ rekao je nadbiskup na početku propovijedi komentirajući pročitani evanđeoski ulomak.
Pojašnjavajući, objasnio je da Isus želi stvoriti novu obitelj, odnosno proširiti obiteljske odnose na sve druge. U tom smislu je i hospicij ustanova koja u trenucima kada mi ne možemo pomoći našim bližnjima, postane obitelj za članove naše obitelji i pomaže im u tim njihovim teškim završnim trenucima. Ona je ono što Isus, koji se odrekao vlastite obitelji da bi od čovječanstva učinio obitelj, želi biti za svakoga. „Za svakog korisnika ove ustanove, kao i za svakog djelatnika, hospicij je živa prisutnost Kristova i svaki čin kojim olakša njihovu bol je zapravo način na koji Isus u njima djeluje. Pomažući njima, pomaže se i samom Isusu jer on, iako uskrsnuo, živ je i prisutan u braći i sestrama, a osobito u onima koji su najpotrebniji naše pažnje i ljubavi, onima koji su na križu.“
Možda je upravo križ ono što nas danas može povezati s onim što se događa u hospiciju, nastavio je nadbiskup te apostrofirao tekst Tome Akvinskoga o krepostima koje su proizišle iz križa. Kao prvu krepost naveo je ljubav i citirajući Akvinskoga da ‘nema veće ljubavi od ove: da se položi život za svoje prijatelje’. Istaknuo je da je Krist to učinio na križu, ali to čine i svi koji na različite načine sudjeluju u funkcioniranju hospicija, kao i oni koji su ga prepoznali kao mjesto kojemu mogu povjeriti svoje bližnje. Život se ne daje samo umirući, nego umirući u ljubavi, čineći dobro svima, rekao je Uzinić.
U nastavku je naveo strpljenje u brizi za bolesnike, ali i strpljenje samih pacijenata u podnošenju boli i odvojenosti od bližnjih. Poniznost je još jedna krepost, potrebna kako bismo mogli prihvatiti da nas drugi služe, da mi više ne možemo služiti. Nadbiskup je naveo i poslušnost, koja je u hospiciju osobito izražena jer na ovakvom se mjestu uči prihvatiti volju Božju. Istaknuo je i nenavezanost za ovozemaljsko te rekao da ako igdje ovozemaljsko postaje relativno, onda je to u ovoj ustanovi.
Zaključujući, istaknuo je razliku Isusovog križa i hospicija. „Ovdje se ne poji octom i žuči, nego čašom vode i ljubavlju. Zato je ovdje ne samo križ, nego i ono što se dogodilo nakon križa – Uskrs.“
Po završetku misnoga slavlja, na prigodnom druženju u predavaonici Hospicija, medicinskoj sestri Ines Glušić Lešnjaković uručena je Zahvalnica za deset godina predanog i stručnog rada u hospiciju, a prije mise nadbiskup Uzinić obišao je bolesnike i uputio im blagoslov. Tom je prigodom kazao da je hospicij ustanova u kojoj ljudi ne umiru, nego žive dostojanstveno do posljednjih trenutaka ovozemaljskog života. Važno je pomoći ljudima koji ovdje dolaze, kao i njihovim obiteljima, da mogu dostojanstveno živjeti svoje posljednje trenutke. Ovo je mjesto ljubavi, a ne smrti. Ovo je mjesto života, pravog života, jer gdje je ljubav tu je i pravi život, rekao je Uzinić.
Centar za žalovanje
Riječki Hospicij otvoren je 28.sijecnja 2013. godine i osnivač mu je Caritas Riječke nadbiskupije uz podršku Grada Rijeke i Primorsko – goranske županije. Tjedan dana kasnije, 4. veljače 2013. godine, zaprimljen je prvi pacijent.
Od svoga osnutka do danas u hospiciju je boravilo više od 3200 pacijenata. Kapacitet je 14 kreveta i primaju se pacijenti iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva, rekla je ravnateljica s. Leopolda Ivković dodajući da je u prosincu 2024. potpisan ugovor s KBC-om Rijeka o proširenju suradnje zahvaljujući kojoj se u hospiciju može dobiti i psihološka pomoć. „Osam sati tjedno na raspolaganju će biti psihoterapeut za pružanje psihološke pomoći pacijentima i njihovim obiteljima od trenutka saznanja dijagnoze neizlječive bolesti, tijekom trajanja bolesti i nakon preminuća pacijenta. Nadam se da je to početak djelovanja Centra za žalovanje koji bi, uz pomoć psihoterapeuta, obuhvaćao i pomoć psihijatra i duhovnika, a sve kako bi se mogla pružiti odgovarajuća skrb onima kojima je potrebna.“
Zbog prostorne ograničenosti kapele, proslava 12. godišnjice nastavit će se 4. veljače 2025. godine kada će za sve klanjatelje, odnosno osobe koje sudjeluju u cjelodnevnom klanjanu u kapeli hospicija te volontere biti služena misa u 18 sati, nakon koje će biti upriličeno prigodno druženje u predavaonici Hospicija.
Objavljeno: 29. siječnja 2025.
