Tijekom pripreme za svečane doživotne zavjete franjevaca hrvatskih provincija koja se nizom formacijskih događaja održava od 5. do 31. kolovoza od Istre do duhovnih vježbi zaključno na Badiji, redovnički kandidati franjevačkih zajednica iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine, dio toga pripremnog susreta boravili su u Zadru od petka, 16. kolovoza do subote, 24. kolovoza.
Za to vrijeme, osamnaest franjevačkih bogoslova, među kojima su i kandidati za svećeništvo, bili su smješteni u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. Misna slavlja tijekom njihovog boravka u Zadru u sjemenišnoj kapeli predvodili su zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, u utorak, 20. kolovoza te umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić u petak, 23. kolovoza.
Nadbiskup Zgrablić ohrabrio je i podržao sudionike toga susreta na kojemu više predavača bogoslovima izlažu teološku i crkvenu pouku i prenose praktična iskustva o različitim aspektima franjevačkog, redovničkog i svećeničkog poziva za kojega su se odlučili.
U propovijedi mise koju je predvodio, nadbiskup Zgrablić istaknuo je važnost franjevačke karizme za Crkvu i svijet, rekavši da je sv. Franjo uspio obnoviti Crkvu jer je na sebe preuzeo Kristov križ koji je izraz Isusove ljubavi za čovjeka do krajnjih granica, odnosno, ljubavi koja nema mjere u darivanju sebe čovjeku.
„Onaj tko živi najveću ljubav, Kristovu ljubav, koja ide u ljubavi do smrti na križu, postaje jedno s Raspetim Kristom. Sv. Franjo je postao jedno s Kristom, obuzet njegovim Duhom bio je u službi obnavljanja Crkve i spašavanja svijeta. Praćen Božjom providnošću, zaljubljen u Krista i iskreno ga nasljedujući, radikalnim utjelovljenjem Evanđelja u svakodnevnom životu, živeći od Evanđelja i za Evanđelje koje rađa ljubavlju prema ljudima i svemu stvorenome, sv. Franjo privlači druge k Bogu“, poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši franjevačke kandidate da nasljeduju karizmu svoga utemeljitelja, sv. Franje, kojega je Benedikt XVI. nazvao „divom svetosti“.
Početkom 13. st., ruševno stanje u kojem se nalazila crkvica sv. Damjana u kojoj je, gledajući u križ, sv. Franjo tri puta čuo glas: „Franjo, idi i popravi moju crkvu koja se ruši!’“, „bila je simbol dramatične i uznemirujuće situacije u Crkvi toga vremena; površna vjera nije formirala i preobražavala život, slabo gorljivi kler, ohlađena ljubav… Crkva je bila narušena iznutra, što je, između ostaloga, dovelo i do pojave krivovjernih pokreta“, podsjetio je nadbiskup Zgrablić, poručivši da sve treba staviti u službu naviještanja i širenja Božjeg kraljevstva.
Potaknuvši kandidate da, po primjeru sv. Franje, odvažno slijede Krista, mons. Zgrablić je rekao da je sv. Franjo aktualan i u naše vrijeme. Na misi je navješten ulomak iz Evanđelja po Mateju, u kojem Isus opominje učenike da će bogataš teško u Kraljevstvo nebesko, kao i da će stostruko primiti i baštiniti život vječni oni koji sve ostave radi Isusa Krista. Nadbiskup je čestitao kandidatima što žele nasljedovati sv. Franju u svom životnom opredjeljenju i duhovnom zvanju, koji je radikalno odbacio navezanost na materijalno bogatstvo i odrekao se bogate baštine njegove imućne obitelji koja se bavila trgovinom. Ohrabrio je bogoslove da crpe nadahnuće iz Isusovih riječi koji osobno ohrabruje one koji pođu za njim i ostave sve zbog Isusa, govoreći o „preporodu“ kada Isus „sjedne na prijestolje svoje slave“, koju će i njegovi nasljedovatelji s njim dijeliti. „Sveci su svojim životom djelotvorni, konkretni, najizvrsniji tumači Svetog Pisma, jer utjelovljuju Božju riječ u svom životu i čine je privlačnom, tako da ta Riječ nama govori, preobražava i spašava nas“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je sv. Franjo „model pravilnog razlučivanja u životu, zadatku obnove Crkve i ljubavi prema svim stvorenjima“.
Uz misu koju je predvodio, nadbiskup Zgrablić pozvao je franjevačke kandidate i njihove odgojitelje i na susret u Nadbiskupskom domu u Zadru, gdje su se zadržali u prigodnom razgovoru.
U propovijedi mise koju je predvodio mons. Puljić, umirovljeni nadbiskup je podsjetio da je sudjelovao na Sinodi o Posvećenom životu 1994. g., kada je kapucinski biskup Egger opisao redovnike kao „sanjare“.
„Zar sv. Franjo nije jedan od većih Božjih sanjara? General salezijanaca govorio je o članovima posvećenog života kao o ‘nepopravljivim optimistima’“, rekao je mons. Puljić. Potom je govorio o trojici hrvatskih mladića s početka 20. st. koji su također bili ispunjeni snovima i optimizmom. To su bl. Miroslav Bulešić i Ivo Mašina koji su mučenički umrli te bl. Ivan Merz.
Ivo Mašina (1927.-1961.) bio je izvrstan učenik zadarske gimnazije, a u Zagrebu na studiju povijesti najbolji student u svojoj generaciji. Zbog domoljubnih ideja i nekih akcija uhićen je 1959. i osuđen na 15 godina zatvora. U kaznionici u Staroj Gradišci mučili su ga i zadavili 19. studenog 1961., u njegovoj 34. godini života. U svom dnevniku od 21. kolovoza 1947. piše: „Pošao sam ujutro na sv. Misu, primio sv. Pričest. Molio sam Isusa, da mi dadne milost da izdržim sve kušnje ovoga života i da ustrajem uz Kristov barjak Ljubavi, Dobrote i Mira. Neka iz mojih mladenačkih oluja izađe moja duša prekaljena i očeličena, čista i netaknuta. Daj, o moj Kriste, da Ti do kraja ostanem Tvoj vjerni borac, da za Tvoju vjeru uvijek budem spreman sve podnijeti”, podsjetio je mons. Puljić.
„Veliki mladić koji je zablistao na našem obzorju, kao ponos narodne i crkvene povijesti, bio je svećenik Miroslav Bulešić (1920.-1947.) iz Istre, koji je okrutno ubijen na krizmi u Lanišću, 1947. godine. Živio je samo 27 godina, a sazrio je do punine zrelosti. Kad su stizale prijetnje, on u svom dnevniku piše: „Ako me hoćeš k sebi, Gospodine, evo me. Darujem Ti život za svoje stado“.
Bl. Ivan Merz (1896.-1928.), istaknuti laik i svjedok Radosne vijesti rodom iz Banja Luke, kao vođa hrvatske katoličke mladeži trudio se kod mladih „stvoriti ispravno shvaćanje ljubavi, braka i čistoće“, umro je sa samo 32 godine. Merzu je „euharistija bila ishodište njegovih apostolskih pothvata“, s motom „Žrtva – Euharistija – Apostolat“. Sva trojica mladenačkih velikana koji su nalazili uporište i snagu u vremenima kušnje i krize pokazali su zavidan stupanj humanosti, čvrstoće i hrabrosti, bili su ukorijenjeni u tropletu koji spaja obitelj, Crkvu i narod. Bili su svjedoci ljubavi prema Crkvi, narodu i sakramentima“, poručio je mons. Puljić. Premda nisu zasnovali obitelj, „sva trojica bili su svjesni da „povijest čovjeka i ljudskog spasenja ide preko obitelji“ koja je u središtu Božje pozornosti. Temelj obiteljskog zajedništva je boljitak drugoga, nesebična ljubav koja je „velikodušna i ne traži svoje““, rekao je mons. Puljić.
Govoreći o Crkvi, nadbiskup je rekao da je Isus htio Crkvu kao „zajednicu braće i sestara“ (Mt 23, 8), stola i blagovanja, dobara i međusobne ljubavi. „Stoga Luka izvješćuje kako je „u mnoštvu onih, koji su prigrlili vjeru, bilo jedno srce i jedna duša“ te kako „nitko od njih nije zvao svojim ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko“. Tvorac takvog zajedništva je Duh Sveti koji preobražava ljudska srca“, rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je zahvalio bl. Miroslavu za odvažnost da je „dao život za svoje stado“ i za spremnost oprosta progoniteljima, jer njegova „osveta je oprost“. Merzu je zahvalio što je „euharistiju smatrao izvorom života koja nas krijepi i smiruje“. Za Mašinu je izrazio ponos što se nije dao zavesti ni slomiti prijetnjama i progonima te je živio za vrijednosti koje „nose pečat neuništivosti“.
„Neka i vama, dragi bogoslovi, život i primjer te trojice mladića, njihova ljubav prema obitelji, euharistiji i narodu, bude nadahnuće da se međusobno poštujete i pomažete, da Crkvu i svoju bogoslovsku zajednicu s poglavarima poštujete i volite, da teološke znanosti proučavate i produbljujete te rastete u milosti i kreposti pred Bogom i ljudima“, poručio je mons. Puljić franjevačkim kandidatima.
Bogoslovi su pohodili i župnu crkvu Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru gdje djeluju franjevci, a misno slavlje je predvodio fra Andrija Bilokapić. Susret pripreme kandidata za doživotne zavjete organiziraju Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i odgojitelj fra Bojan Rizvan.
Ines Grbić
Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima
