Na 14. nedjelju po Duhovima, 25. kolovoza 2024., vladika križevački Milan Stipić služio je arhijerejsku liturgiju u konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, uz susluženje župnika o. Nenada Krajačića, župnog vikara o. Miroslava Barnychkog te đakona Antonija Pajića. Liturgija je služena na hrvatskom jeziku, a pjevao je objedinjeni župni zbor na crkvenoslavenskom i ukrajinskom jeziku pod vodstvom prof. Katarine Rončević. Među inima, nazočili su Hrvati Žumberčani u žumberačkoj narodnoj nošnji te Ukrajinci u košuljama “višivankama” – tako pokazujući raznolikost župne zajednice. Liturgiju su na Prvom programu prenosili Hrvatska televizija i Hrvatski radio, a snimku prijenosa možete pogledati ovdje:
PROPOVIJED VLADIKE MILANA STIPIĆA
14. nedjelja po Duhovima, 25. kolovoza 2024.
(prijenos na HTV-u i HR-u)
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Hvaljen Isus i Marija. Slava Isusu Kristu.
Draga braćo i sestre u Kristu, sve vas srdačno pozdravljam. Pozdravljam sve svećenike i vjernike ove konkatedralne župe svetih Ćirila i Metoda na zagrebačkomu Gornjem Gradu, kao i sve vjernike i svećenike Križevačke eparhije, bogoslove i časne sestre. Također pozdravljam sve gledatelje Hrvatske radio-televizije koji prate ovo liturgijsko slavlje. Pozdravljam ovdje nazočne članove Udruge ”Žumberački uskok” i ostalih udruga te naše vjernike prognanike iz Ukrajine koji su svoj privremeni dom našli ovdje u našoj hrvatskoj domovini.
Danas Crkva slavi četrnaestu nedjelju po Silasku Svetoga Duha. Ujedno se spominjemo i svetog apostola Bartolomeja. Slušali smo čitanje iz svetoga Evanđelja po Mateju, dvadeset i drugo poglavlje, gdje Isus govori o tome kako izgleda Kraljevstvo nebesko. Isus kaže kako je ono kao kad neki kralj pripremi svadbu svojemu sinu. On šalje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Uzvanici odbijaju doći jer su zauzeti različitim nebitnim sitnicama. Na taj način oni ponižavaju i kralja i njegovoga sina jer preziru dobrotu i ljubav koju im kralj nudi. Zatim, kralj ponovno šalje još jednu skupinu svojih izaslanika, njih pak nedostojni uzvanici zlostave i ubiju. Izgovora je mnogo i različiti su, ali krajnji je rezultat taj što ne dolaze na svadbu. Bog je dobar prema nama, on nam nudi svoj najdragocijeniji dar, obilje vječnog života i radosti, on nam nudi vječno spasenje. Međutim, ljudi odbijaju njegove darove. Na prvo mjesto stavljamo svoje osobne interese, pa čak i kad nas Gospod poziva, čini nam se da nam puno puta smeta.
Bog doživljava poricanja i odbijanja od onih kojima nudi svoje darove. Ali njegova ljubav ne poznaje razočaranja. Zato šalje svoje sluge da izađu na sve ceste i pozovu na gozbu sve koje susretnu, dobre i zle bez razlike. Zanimljivo je da Bog poziva i negativce. On nikoga ne isključuje iz svog poziva na spasenje. Poziv, koji su neki odbili, nailazi na prihvaćanje kod ljudi koji prije nisu bili dio njegovoga kruga poznanika, ljudi s kojima nije imao veze. Muškarci i žene, bilo koje kulture i stanja, čak i oni koji se ne mole ili nemaju veze s Bogom, svi smo pozvani na svetost, na sudjelovanje u nebeskoj slavi. Nitko nije isključen. Svi su pozvani participirati u Tajni spasenja koju nam Bog pripravlja preko spasonosne žrtve svoga sina Isusa Krista.
“Svi kršteni znaju što je vjenčanje kraljevog sina, a što gozba”, rekao je sveti Augustin, propovijedajući o ovom evanđeoskom odlomku. ”Gospodnji je stol spreman za sve koji žele na njemu sudjelovati. Nikome nije zabranjen pristup, ali najvažnija stvar je način na koji to možemo učiniti”. Darežljivi Božji poziv, kojega ovdje predstavlja kralj, za sudjelovanjem u nebeskoj slavi, što simbolizira svadbeni domjenak, besplatan je i univerzalan.
Evanđelje sada kaže kako kralj uđe pogledati goste, ”i spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho”. Svi su pozvani na spasenje. Vrata su otvorena za svakoga tko želi ući, ali prije uživanja u slavi uslijedit će sud. Vrhovni Sudac, koji je sposoban vidjeti u dubinu srca, ocjenjivat će život svakoga od nas. ”Isus je svojim propovijedanjem navijestio Sudnji dan – kaže Katekizam Katoličke Crkve – i tada će biti osuđeno grešno nevjerovanje koje je posve prezrelo milost od Boga ponuđenu. Ponašanje prema bližnjemu otkrit će prihvaćanje ili odbijanje milosti i ljubavi Božje. Sin, pak, nije došao suditi, nego spasiti i dati život koji je u njemu. Onaj tko odbija blagodat Božjega spasenja u ovome životu sudi samoga sebe, prima po svojim djelima; odbijajući Duha ljubavi, može sebe osuditi i za vječnost, za stol Gospodnji mogu sjesti samo oni koji su voljni”.
U Isusovoj prispodobi jasno je da nije važno što je učinjeno u prošlosti, već da je neophodan uvjet da se nosi i ima svadbeno ruho na sebi, odnosno da se ima čistu dušu i raskajano srce, da se prihvati model života koji će neprekidno svjedočiti Božje milosrđe prema drugima. Isus poziva sve za svoj stol, ali zahtijeva poštivanje pristupa. Iz tog je razloga sveti Pavao podsjetio Korinćane da prije pristupanja slavlju Euharistije odnosno prije svete Pričesti, trebaju pažljivo ispitati svoju savjest: ”Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela” (1 Kor 11: 28-29).
Kraljev dolazak na svadbu, kada ide pogledati sve goste označava konačan Božji sud nad svijetom. Ovaj ulomak nam budi savjest da trebamo biti budni i uvijek spremni položiti račun za svoj život. Kako smo ga iskoristili? Jesmo li bili svjetlo i radost ljudima oko sebe. Ne smije se čovjek zavaravati da voli Boga ukoliko ne voli svoga bližnjega. Danas se u svijetu, a osobito u takozvanim razvijenim zapadnim zemljama razvija poseban duh i mentalitet. To je duh u kojem nažalost odrastaju čitave nove generacije ljudi koji su potpuno zaboravili za Krista i za sveto Evanđelje Kristovo. Djelo spasenja se potpuno pokušava izbrisati iz svijesti ljudi i iz mentaliteta i kulture modernoga čovjeka. Koliko je to smrtonosno za ljudske duše strašno je i govoriti. Potpuna mentalna, duhovna, spolna i moralna dezorijentiranost posljedica su takvog duha i mentaliteta. Braćo i sestre, nažalost, u duhovnom životu čovjek ne može biti neopredijeljen. Ako iz svoga života odstrani Boga i božansku logiku svijeta koja proizlazi iz Kristovog evanđelja, neminovno se u ljudski život useljava nečastivi sa svojim idejama, sa svojim programom i načinom razmišljanja te čovjek postaje njegov sluga umjesto Božje ljubljeno dijete.
Zbog nedostatka Boga i njegove iscjeljujuće blagodati Duha Svetoga nastaje manjak ljubav i poštovanja među ljudima iz toga se rađaju nepravda, mržnja, ubojstva, ratovi i sva ostala zla. Mnogi zli ljudi koriste religije, čak i kršćansku vjeru i Crkvu kao sredstvo za opravdanje svojih zlodjela. Ti ljudi nisu od Boga makar su ponekad i članovi Crkve, niti su Kristovi učenici, a upravo preko njih nečastivi želi ocrniti Krista i Crkvu i tako cijeli novi naraštaj trajno odvojiti od vječnoga spasenja. Svjedoci smo mnogih ratova i ubijanja nevinih ljudi kao i velikog progona Crkve i kršćana diljem svijeta. Sve je to plod nedostatka Božjega duha i njegove ljubavi. To je plod onih uzvanika iz Evanđelja koji su odbili dar svadbene gozbe Kraljevstva Božejga i postali sluge nečastivoga.
Pozivam vas stoga da se molimo za mir u svijetu, osobito u Ukrajini i na Bliskom istoku, odakle neprestano dolaze stravične snimke ljudskoga stradanja, osobito pogibli nevine djece.
Međutim, ”Kraljevstvo Božje raste svakoga dana zahvaljujući svjedočenju koje nije ‘bučno’, u jednostavnom življenju obiteljskih, poslovnih ljudi koji svoje životne poteškoće nose s molitvom i vjerom” – istaknuo je papa Franjo.
U mnogim se kućama braćo i sestre kraj mjeseca dočeka s pola eura u novčaniku, ali se križ života nosi u molitvi s ljubavlju, skrbeći za sve članove obitelji. Tamo se nalazi Kraljevstvo Božje. Daleko od buke, jer ono ”ne privlači pažnju”, baš kao sjeme koje potiho raste pod zemljom i donosi bogat urod.
Kraljevstvo Božje nije spektakl. ”Nebesa će biti slavlje, ali ne spektakl”. Međutim, naša ljudska slabos radije bira spektakle. Toliko puta je spektakl proslava na kojoj se čini važnijim predstaviti se ljudima nego li primiti dar Božje milosti. Takvo što samo je prilika da bi bili viđeni; ispraznost. Suprotno tome, Kraljevstvo Božje je tiho, raste iznutra. Kasnije će se Kraljevstvo očitovati u sili, ali to će biti tek na kraju vremenâ. Odnosno Bog je prisutan u običnim ljudima i njihovoj vjeri u Krista i njihovoj ljubavi prema bližnjima a ne u velikim i bučnim svjetskim događajima (papa Franjo).
I kada opisuje svoj ponovni dolazak u slavnom i silnom očitovanju, Isus odmah dodaje kako ”prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci”. To znači da i trpljenje, i križ, i bolesti, patnje i neimaštine, svaki taj svakodnevni križ dio je Kraljevstva Božjega. Stoga, molimo Svemogućega za snagu da se borimo za Kraljevstvo Božje. Ono dolazi među nas kroz molitvu, post i djela ljubavi. Budimo istiniti Kristovi učenici po svojoj vjeri i djelima i oko nas će biti Kraljevstvo Božje i pravednost njegova.
Našu Križevaku eparhiju ovih dana očekuje velika radost. Zahvaljujući, naime Božjem promislu i dobroti i molitvama mnogih naših prijatelja i vjernika, Maronitska katolička Crkva iz Libanona poklonila nam je česticu tijela odnosno relikvjiu svetoga Šarbela Makhloufa, velikoga sveca i čudotvorca iz Libanona. Svečani doček svečevih relikvija bit će u našoj katerali u Križevcima, u nedljelju, 22. rujna u 10 sati.
Draga braćo i sestre, i dragi gledatelji i slušatelji, neka vas sve prati Božji blagoslov i molitve svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda.
