Osma srijeda priprave za 60. obljetnicu župe i samostana

BELIŠĆE (TU) – U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću u srijedu, 22. travnja 2026. godine, večernje misno slavlje predslavio je fra Juro Šimić, gvardijan kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku. Ovim se misnim slavljem nastavila devetnica priprave za proslavu šezdesete obljetnice Župe i Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću. Koncelebrirali su domaći fratri, župnik i gvardijan fra Marko Neretljak te župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija.

Riječi dobrodošlice uputio je fra Marko rekavši kako smo se „okupili oko našega učitelja Isusa Krista kako bismo molili, slavili i zahvaljivali Bogu na milosti za šezdeset godina župe i samostana. Zahvalni smo i radosni što možemo pozdraviti i predsjedatelja večerašnjega misnoga slavlja, fra Juru.“ Na početku misnoga slavlja fra Juro je rekao da „šezdeset godina nije samo puki broj, već čitav ljudski život, stoga, rad i žrtvu fratara treba podržati kako bi se misija mogla nastaviti dalje“. Započinjući svoju homiliju, nakon naviještenoga evanđeoskoga ulomka (Iv 6, 35-40), fra Juro je istaknuo kako se Isus predstavlja kruhom , te dodao da Isus za sebe upotrebljava i druge slike ( put , istina , život , dobri pastir , …), kako bi na taj način ljudima pomogao shvatiti „njegovo značenje“.

Nikada nitko to za sebe nije govorio, nastavio je propovjednik, „to je govorio samo jedan čovjek, Sin Božji“. Ovo je „tvrd govor koji se teško može razumjeti, pa ga zato mnogi nisu ispravno shvatili“. U nastavku homilije fra Juro je podsjetio na Isusove riječi na Posljednjoj večeri kada je učenicima ostavio svoju oporuku: „Ovo činite meni na spomen!“ Riječ je o misijskom poslanju Crkve i onome što ona čini već dvije tisuće godina.

Naglasio je i misli blaženika Ivana Merza kako je „u Crkvi najvažnija euharistija“. Prilike kruha i vina, nastavio je, za nas su „mistično Kristovo tijelo“. Te stvarnosti euharistijskoga kruha i vina čine Crkvu i mi se kao vjernici okupljamo oko Kristova stola i Božje riječi kako bismo „blagovali presveto tijelo i krv Kristovu“.

Znajući da je hrana potrebna za naše održavanje tjelesnoga života svjesni smo postojanja „duhovne hrane koju mi, iako nedostojni, svakim danom uprisutnjujemo i to je najvažnije otajstvo na ovome svijetu“. Mislima o važnosti euharistije u našemu životu, fra Juro je pitao: „Kakav bi to bio član župne zajednice koji ne ide na svetu euharistiju?“ Budimo radosni zbog te „povlastice koju nam Bog daje jer po njoj imamo vječni, nebeski život“. Prisjećajući se obljetnice preminuća pape Franje (21. travnja 2025. godine), propovjednik se spomenuo njegovih riječi: „Sveta pričest nije nagrada za pravednike, već hrana za grešnike.“ Na svetoj euharistiji se susrećemo sa svetim i uzvišenim Bogom, a kada se slavi euharistija sv. Padre Pio će kazati da se tu „uprisutnjuje samo nebo“.

Isus nam danas govori: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Mi smo na zemlji putnici i ovaj je život samo privremen jer „ne znamo kada će nas Bog pozvati na vječnu, nebesku gozbu“. Bog hoće da se svaki čovjek spasi – i onaj koji u Njega vjeruje, ali i onaj koji nikada nije čuo za Njega, kazao je fra Juro i dodao da se zato i ide u misije kako bi se „naviještala Božja riječ i došlo do spoznaje spasenja i vječnoga života“.

Na kraju homilije fra Juro je podsjetio da se sjetimo i molimo za svećenike koji su ovdje ili su bili u Belišću, kao i za one koje će Bog pozvati jer je važno „moliti za svoje pastire, pošto bez njih nema Crkve“. Uoči nedjelje Dobroga pastira „nastojmo moliti za svećenike, za svoju djecu i unučad, da Bog nekoga pošalje i nastavi službu naših fratara“, naglasio je fra Juro i rekao kako je sve manje svećenika i redovnika. Mediji nam, naime, ovih dana iznose podatak kako je u našoj zemlji danas tisuću redovnika manje nego prije deset godina.

Zaključujući svoju homiliju fra Juro je istaknuo: „Bog želi imati za sebe u vječnosti i zato je poslao svoga Sina da spasi ovaj svijet. Nastojmo svakodnevno živjeti u Božjoj ljubavi kako bismo prispjeli na gozbu vječne ljubavi na nebu.“ Marija Jelkić