Istinski mir i svrha dolaze samo kada postavimo svoj identitet u našem Gospodinu iznad svih svjetovnih identiteta.
Nedavno sam razgovarao s bivšim profesionalnim sportskim kapelanom. Razgovarali smo o činjenici da se mnogim profesionalnim sportašima životi raspadaju nakon umirovljenja. Neki padnu u bankrot, ovisnost i sve vrste obiteljskih problema poput razvoda.
Pitao sam ga može li identificirati bilo kakve obrasce u momcima koji će uspjeti nakon umirovljenja. Prema njegovim zapažanjima, ključni čimbenik je bio gdje su sportaši pronašli svoj primarni identitet: ako su sebe vidjeli prije svega kao profesionalne sportaše, nogometaše ili igrače bejzbola, više nisu znali tko su kad im je to oduzeto. Ali oni sportaši koji su svoj identitet prvenstveno pronašli u Kristu uspjeli su ostati stabilni kroz preokrete u životu profesionalnog sportaša.
Pitao sam ga je li imao određeno vrijeme da se o tome pozabavi s igračima. Rekao je da je to stalna tema njegova propovijedanja. Dok su neki sportaši dobro pričali, testovi su dolazili usput u obliku ozljeda i kada bi tim izabrao drugog igrača na njihovu poziciju — mali šokovi za temelje identiteta sportaša.
Profesionalni sport nije jedino mjesto gdje ljudima može biti teško pronaći svoj primarni identitet u Kristu. U drugom nedavnom razgovoru s jednim fratrom rečeno mi je da postoji stalna napast da svoj primarni identitet pronađe kao fratra i jednog od popularnih CFR-ova umjesto da sebe vidi primarno kao dijete Božje. Koliko god čudno izgledalo, čak iu pozivu na redovnički život, može biti izazov ostati utemeljen u svom odnosu s Isusom, jedinom potrebnom stvari, biserom velike vrijednosti.
Jedan od vrlo teških izazova je to što za profesionalne sportaše, kao i za religiozne, velik dio pozornosti koju dobivaju je zbog njihovog percipiranog poziva. Svaki put kad netko od sportaša zatraži autogram, poruka je da je vrijedan upravo zato što je profesionalni sportaš. Poruka može biti još jača ako je sukršćanin traži autogram.
Otac Benedict Groeschel i Majka Tereza jednom su ušli u veliki skup za vječne zavjete nekih od njezinih sestara u New Yorku. Publika im je klicala dok su hodali niz prolaz. Dok ih je okruživao pljesak, Majka Tereza se nagnula prema ocu Benedictu i rekla: “Nemojte udisati.” Čak se i Majka Terezija čuvala da ne “udahne” pohvale svojih sukršćana.
Sveti Pavao također nastoji srušiti zapreke identificirajući sve članove Crkve prije svega kao kršćane. Svrstavanje uz ovu ili onu skupinu i gledanje na sebe kao nekoga tko radi ovaj ili onaj posao iznevjerit će nas i spriječiti nas u vrsti jedinstva kakvo nam je Isus namijenio, kako bismo svi mogli biti jedno u Kristu (Galaćanima 3,28).
Ovo je izazov za sve nas bez obzira na to koji smo poziv. Bilo da smo svećenici, redovnici, profesionalni sportaši, supružnici, roditelji, učitelji, pisci ili bilo što drugo, uvijek postoji napast da svoj identitet smjestimo u ta zvanja umjesto da sebe prvenstveno i uvijek vidimo kao djecu Očevu. Nema ništa loše u tim zvanjima. Upravo suprotno. One su dobre i potrebne i moramo ih dobro živjeti. Ali oni ne mogu biti prvo i najvažnije u našim srcima i umovima.
Najveća stvar je voljeti Boga svim srcem. Moj identitet oca svakodnevno se suočava s izazovima jer ne uspijevam zadržati strpljenje, moja djeca ne uspijevaju donositi dobre odluke, a ja nikad ne mogu provesti dovoljno vremena s njima. Pronaći svoj primarni identitet tamo je kao graditi kuću na temeljima od pijeska. Međutim, Božja se ljubav nikada ne mijenja, a njegovo je milosrđe uvijek novo; moj identitet u Kristu temelj je temelj moje duše.
Još jednom, to je stara lekcija o stavljanju na prvo mjesto, a na drugo drugo. Ako prve stvari stavimo na prvo mjesto, tada će sve ostale stvari posložiti u svoj pravi red. Ako stavimo druge stvari na prvo mjesto, onda ćemo propustiti prve i druge stvari. Neprestano moramo nastojati ispravno poredati svoje ljubavi. Prva je zapovijed ljubiti Boga, a druga je njoj slična.
U mom filozofskom proučavanju ljepote, Otkrio sam da filozof Francis Kovach sažima tradicionalnu mudrost o ljepoti definirajući je prvenstveno kao red, drugim riječima, cjelovito jedinstvo. Ispravno uređen život je jedinstven život. Život ispravno uređenih identiteta je lijep život, kao u životu sveca.
I stoga kakav god bio naš zemaljski poziv, moramo nastojati zapamtiti naš nebeski poziv, naše krajnje odredište i naš prioritet broj jedan. Ništa u životu nije važnije od osobnog odnosa s Isusom Kristom.
