Potomak je plemićke obitelji Montmorency, sin Boucharda de Marlyja i Mathilde de Châteaufort. Ovaj rođak kralja Luja VII. isprva je prigrlio vojnički zanat, iako je gajio veliku pobožnost prema Majci Božjoj. Kada je odrastao služio je kao vitez na dvoru francuskog kralja Filipa II. Augusta. Ipak, ušao je 1226. kao redovnik cistercit u opatiji Vauc-de-Cernay u Biskupiji Versailles. Za svećenika je zaređen 1230., a 1235. izabran za opata i tu dužnost obavljao je do svoje smrti. U opatiji je tada boravilo više od 200 redovnika, a Teobald se među njima isticao svojom poniznošću i ljubavlju prema siromaštvu, tišini i molitvi. Poznat je po svojoj pomoći radnicima na obnovi samostana i proroštvu o nerođenoj djeci kralja Ljudevita.
Naime, glas o Teobaldovoj svetosti proširio se do tadašnjeg kralja Ljudevita IX., kasnijeg svetca, koji nakon pet godina braka s Margaretom iz Provanse još uvijek nije imao djece. Stoga su se Ljudevit (Louis) i Margareta (Marguerite) uputili do opata Teobalda i zamolili ga za razgovor i molitvu da dobiju djecu. Umjesto odgovora na njihov upit pobožni opat uzeo je u ruke i pokazao im buket s 11 bijelih ljiljana, simbol 11 djece, koja će se roditi u njihovom braku, što se i ostvarilo. Sv. Ljudevit postao je idealni lik kršćanskoga srednjovjekovnoga vladara i jedan od najboljih kraljeva Francuske i primjer kako vladari i bračni drugovi mogu biti kanonizirani.
Sveti je Teobald preminuo u svojoj opatiji 8. prosinca 1247., a pokopan je u kapitulskoj dvorani. Na njegov grob postavljena je kamena ploča u kojoj je uklesan pastirski štap. Štovanje Teobalda kao svetca u narodu bilo je odmah rašireno, a to je odobrio 1710. papa Klement XI.
Nažalost, tijekom Francuske revolucije opatija je uništena, a Theobaldove relikvije su spaljene, s izuzetkom njegove lubanje koja se danas čuva u kapeli Sainte-Marie crkve Saint-Brice of Cernay-la-Ville.
U Francuskoj ga se se časti 27. srpnja, a u ostalim zemljama 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, što je možda i razlog zašto je ovaj svetac relativno nepoznat u Crkvi u Hrvata.
Ime mu je grčkog podrijetla i znači hrabri narod.
Ž.I., KT
