Susret trajne izgradnje za svećenike do 10 godina svećeništva održan je 12. i 13. ožujka 2025. u duhovnom centru Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru. Na susretu je sudjelovalo 30-ak dijecezanskih i redovničkih svećenika Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Susret je moderirao generalni vikar don Nikola Menalo.
Prvoga dana, u srijedu 12. ožujka, nakon molitve i pozdravnih riječi generalnog vikara i biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Petra Palića prigodno predavanja na temu „Između svećeničke pastoralne službe i stresa“ održala je prof. Anita Begić, pročelnica studija socijalnog rada na Sveučilištu u Mostaru i voditeljica Obiteljskog savjetovališta Mostarsko-duvanjske biskupije.
U svom predavanju prof. Begić govorila je o razlozima stresa i strategijama suočavanja sa stresom. Kao glavne razloge navela je nedostatak granica, dvosmislenost i prijenos, loše upravljanje vremenom, zanemarivanje tjelesnog zdravlja, nedostatak plana upravljanja stresom te neprekidnu konzumaciju društvenih medija.
Kao strategije suočavanja prof. Begić navela je problemsko suočavanje, izbjegavajuće suočavanje te emocionalno suočavanje. Naglasila je, također, da je za svećenike jedna od važnijih dimenzija i duhovna dimenzija, koja se hrani molitvom, euharistijom te zajedništvom, odnosno međusobnom povezanošću i potporom.
Prvi dan susreta zaključen je euharistijskim klanjanjem i razmjenom iskustava iz života i svećeničkog djelovanja.
Drugi dan susreta, 13. ožujka, započeo je jutarnjom molitvom, a nakon toga je prigodno predavanje održao don Tomislav Ćubelić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i župnik u Srinjinama. Na temelju svog bogatog pastoralnog iskustva don Tomislav je mladim svećenicima progovorio na temu „Svećenik u odnosu prema sebi i prema drugima.“
Započinjući s izvorom svećeničkog identiteta, Božjim pozivom, don Tomislav je ustvrdio kako je poziv Božja inicijativa, koji nije protiv ljudi, ali može doći preko ljudi. Svećenik bez poziva s Bogom je karikatura. Naglasio je da često danas nedostaje vizije, hrabrosti i spremnosti, što ponekad, nažalost, i svećenike katkad čini teološki inferiornima, a katehetsku pripravu upitnom.
Govoreći na temelju biblijskih izvješća o pozivu i nasljedovanju apostola, Joninom bijegu iz Ninive, odnosno bijegu od pastoralnog rada s odraslima, don Tomislav je naglasio ih je Bog “izabrao i pozvao” i da ih šalje kako bi “u današnjem svijetu izvršili poslanje jednostavnim i odgovornim pristupom u naviještanju Radosne vijesti.” Lijepa komunikacija i dostojanstveno ponašanje svećenika otvaraju vrata svakog zatvorenog srca za prvi navještaj i prvi susret s Evanđeljem, posvjestio je don Tomislav.
Nakon don Tomislavova predavanja, prigodno promišljanje o biskupu i svećeniku u službi Božjega naroda održao je biskup Petar koji je svećenicima posvijestio nekoliko važnih kvaliteta i dimenzija koje je izdvojio kao bitne u odgovornoj službi Božjemu narodu, kao što su dimenzija bliskosti, suradnje, zajedništva, čistoće srca i molitve.
„Unatoč svim zahtjevnostima naše službe, jedini ispravan odgovor na svu tjeskobu koju katkad nosimo u svojim srcima jest činjenica da je Bog s nama i da nas prati na našem putu propovijedanja Radosne vijesti“, rekao je biskup Palić, naglasivši kako je zajednička molitva među svećenicima najvažniji dio sveobuhvatne pastoralne skrbi za druge.
U raspravi su svećenici iznosili svoja iskustva i postavljali pitanja o svećeničkom identitetu, odnosno pastoralnom djelovanju i nekim pravnim dvojbama.
Euharistijsko slavlje nakon predavanja predslavio je biskup Palić. Govoreći u prigodnoj homiliji na temelju dnevnih svetopisamskih čitanja, osobito iz Esterine knjige, mons. Palić predstavio je lik kraljice Estere koja je u strahu i koja sve svoje pouzdanje stavlja u Boga. „Jedna od bitnih oznaka našega svećeništva je život za druge. Kolikogod je važan osobni integritet i nošenje sa stresom, ipak trebamo znati da rad na sebi ima smisla samo i jedino ukoliko nas osposobljava da budemo tu za druge. To je naše poslanje. Izgrađivati svoj vlastiti integritet i sazrijevati u ljudskoj i emotivnoj ravnoteži, duhovnom rastu – u svećeničkom pozivu ima smisla jedino i ako cijelu svoju osobnost darujemo drugima“, posvijestio je biskup Palić.
Govoreći o iskustvu usamljenosti, kao nutarnju dramu mnogih svećenika, kad se od svećenika zahtijeva da unatoč svemu „mora stajati na svojim nogama“, biskup Petar naveo je kako je kraljicu Esteru iz njezina očaja izvukla vjera. „Bog nije ideja i ‘providna utješna apstrakcija’. Bog je netko kome se mogu obratiti i vapiti za sebe i svoju usamljenost. On je Onaj koji sluša i, na način koji najviše odgovara našem istinskom dobru, uvijek odgovara“, rekao je biskup Palić.
Govoreći o aspektima kršćanske molitve, biskup Palić je naglasio dva temeljna aspekta molitve: znati kome se obraćamo i ne odvajati molitvu od stvarnog života. „Vrijeme korizme vrijedi i za nas osobno. Ono bi trebalo biti i nama, možda najprije nama, poziv i pomoć u duhovnom rastu, u vršenju pobožnih vježbi molitve, posta i milosrđa. Zahvalimo Gospodinu za ovu milost i pokažimo se odgovornima u svome poslanju i u odnosu prema svom duhovnom rastu! Nemojmo ostati ‘patuljci’ u ljudskosti i duhovnosti! Budimo ‘gorostasi’, s izraženim stavom poniznosti i dobrote u odnosu prema drugima! Upravo kako nas uči i naš Učitelj“, poticajne su riječi kojima je zaključio svoju homiliju biskup Palić.
Susret je završen zajedništvom oko bratskoga stola uz zahvalu braći karmelićanima na gostoprimstvu. (kta/biskupija-mostar.ba)
