
VELIKA KOPANICA (TU) – Brat mons. dr. Ivice Pažina, dekana KBF-a u Đakovu i predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda HBK, Damir Pažin preminuo je u subotu, 3. svibnja 2025. u 55. godini života u Velikoj Kopanici. Sprovodni obredi bili su u ponedjeljak, 5. svibnja u Velikoj Kopanici. Uz obitelj, rodbinu, prijatelje i brojne mještane sprovodu su nazočili đakovački bogoslovi, svećenici, studenti i djelatnici KBF-a te đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i pomoćni biskup Ivan Ćurić.
Obred ukopa na Mjesnom groblju predvodio je domaći župnik Marko Gaćarić. U propovjedi je snažno istaknuo pokojnikovu tihu i nenametljivu prisutnost u crkvi i redovito primanje sakramenata te radosno sudjelovanje posebno u obredima Velikoga tjedna stoga je Župni zbor pjevao dio Gospina plača na sprovodu.
Misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Ilije, proroka nakon sprovodnih obreda predvodio je mons. Hranić u koncelebraciji s mons. Pažinom, župnikom Gaćarićem, Vladom Mandurom, SDB, vojnim kapelanom i domaćin sinom te brojim drugim prisutnim svećenicima.
Nadbiskup Đuro je na početku misnoga slavlja izrazio sućut obitelji i bratu svećeniku mons. Pažinu u ime biskupa Ivana, nadbiskupa u miru Marina Srakića i svoje osobno ime te u ime čitavog prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih prisutnih svećenika, u ime akademske zajednice Katoličkog bogoslovnog fakulteta i brojnih prisutnih vjeroučitelja i čitave velikokopaničke župne zajednice Sv. Ilije, proroka. „Vjera u Krista raspetoga i uskrsloga koji je kroz smrt ušao u puninu uskrsne radosti i nas danas ovdje okuplja. On nas smiruje, smiruje naša bića, naše srce i našu bol. Unosi u nas vjernički, kršćanski mir, povjerenje u Gospodina. Tu vjeru dijelimo draga majko, dragi brate Ivice, draga Marice, sa svima vama sa svom vašom rodbinom, sa svim vama koji ste ožalošćeni.“
Mons. Hranić homiliju je započeo izjavom da danas više nego ikada prije vlada osjećaj da je čovjek moćan, da je zagospodario tehnikom, atomima, prirodnim silama…Problemi, bolesti i poteškoće se doživljavaju tek kao kratak međuslučaj koji se brzo rješava. Ali u trenucima kao što su posljednja dva tjedna koje je proživljavala obitelj Pažin i kada se suočavamo sa velikom pukotinom u svom biću kojemu ne nalazimo lijeka, vidimo kako je čovjek ranjiv i ograničen, da je smrtan, rekao je biskup Đuro. Smrt je nešto pred čime čovjek ostaje nemoćan. Poslije svih prividnih uspjeha ljudski život završava smrću i to postavlja pitanje smisla života. „No niti je dragi pokojnik niti mi život ne promatramo isključivo iz te naše iskustvene perspektive. Toj ljudskoj perspektivi koja se pokazuje puna uzaludnosti mi dodajemo i danas smo okupljeni u perspektivi Kristova uskrsnuća i kršćanske vjere koja nam poručuje da su i naša nemoć i smrt ipak prekoračene i nadvladane. Onaj koji je umro na križu i bio raspet, čije je tijelo položeno u grob uskrsnuo je i živ se pokazao. Smrt ga ipak nije savladala.“
Isus je pokazao da ljudsko konačno iskustvo neće biti smrt nego život i poručio je da onaj koji se hrani njegovim kruhom sebedarja, euharistijskim kruhom, taj će živjeti uvjeke, tumačio je biskup Đuro. Isusovim uskrsnućem u čovječanstvo je ušla snaga koja je dublja i od smrti. Dragi je pokojnik vjerovao u uskrsnu pobjedu života nad smrću. A vjera u uskrsnuće pobjeđuje sve negativno u čovjeku, daje snagu biti veći od svih poteškoća, nedaća, patnje i bolesti. U uskrsnoj perspektivi nije važno koliko smo godina živjeli nego koliko smo ovdje na zemlji ljubili, koliko smo imali osjećaja za drugoga, koliko smo solidarnosti, požrtvovnosti i ljubavi znali pokloniti drugome. „Prerana Damirova smrt sve nas potiče da stanemo pred Krista Gospodina i iz te uskrsne perspektive promotrimo i njega i njegov život i svoje živote i još snažnije prionemo uz uskrslog Krista, da još snažnije prionemo uz trajne i neprolazne vrednote“, rekao je mons. Hranić.
Na kraju misnoga slavlja nekoliko riječi zahvale i sjećanja na svoga brata izrekao je mons. Pažin. „Kada je počeo kraj života mojega brata Damira svi su očekivali neko čudo ali se ono nije dogodilo no Bog je ipak velik. U tim danima smo se, ne samo mi kao obitelji i rodbina, nego i svi poznanici u razgovoru s njim mogli oprostiti od njega i osluškivati njegove želje za naš budući život. On nije posjedovao puno, a imao je sve. Nije vidio svijeta, ali pred njegovim očima je uvijek bilo ono najljepše na svijetu, njegova Velika Kopanica. Nije imao obitelj, ali je poznavao ime svakoga u selu, njihove djece i unučadi…(..) Mi kao obitelj vjerujemo da je naš brat bio dobar čovjek i dobar kršćanin…“, rekao je mons. Pažin i zahvalio svima na molitvenoj podršci i prisutnosti.
Misi zadušnici nazočili su svećenici iz Tajništva HBK na čelu s preč. Krunoslavom Novakom, generalnim tajnikom HBK; zatim ekonom HBK vlč. Šimun Šindija; ravnatelj Hrvatske inozemne pastve vlč. dr. sc. Tomislav Markić; ravnatelj Caritasa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Anto Pavlović; dr. sc. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu; preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a i ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu; mr. sc. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i još tridesetak drugih svećenika. Tiskovni ured