Slovo Zakona protiv Duha: dvadeset i druga nedjelja kroz godinu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Slovo Zakona protiv Duha: dvadeset i druga nedjelja kroz godinu

Farizeji postavljaju Isusu pitanje o pranju ruku prije jela i na kraju ih nazivaju licemjerima. Što se dogodilo?

Evanđelje (Pročitaj Mk 7,1-8, 14-15, 21-23)

Sveti Marko nam govori da su neki farizeji i pismoznanci izašli iz Jeruzalema promatrati Isusa (On je služio u Galileji, na sjeveru). Izliječio je mnoge ljude i privlačio značajna mnoštva (vidi Mk 6,53-56). Međutim, umjesto da budu impresionirani ovim čudesnim djelom, “farizeji i pismoznanci su ga pitali: ‘Zašto tvoji učenici ne slijede tradiciju starješina, nego umjesto toga jedu nečistih ruku?'” To je čudno pitanje, s obzirom na sve druge su mogli pitati Njega.

Bili su usredotočeni na “tradiciju starijih” u vezi s ritualnim pranjem – ne samo ruku, kako nam govori sveti Marko, već “čaša i vrčeva, kotlova i kreveta”. Moramo shvatiti da ova “tradicija starijih” nije bila dio Mojsijeva zakona. Farizeji su stavili veliki naglasak na odvajanje od nežidovske kulture kao jedini način da se održi etnički identitet dok su živjeli pod stranom dominacijom. Razrađeni rituali pranja pojačali su ovu odvojenost i potrebu za čistoćom, te su u Isusovo vrijeme bili uzdignuti na isti status kao i Zakon.

Ipak, zašto je Isus eksplodirao svojom optužbom za licemjerje kada su ga pitali o njihovoj tradiciji pranja ruku? Što On vidi iza pitanja? Mora da je vidio njihova srca. Zato On citira Izaiju: “Ovaj narod me časti usnama, a srca su im daleko od mene.” Što je mislio?

U stihovima koji nisu uključeni u naše čitanje, Isus opisuje kako su farizeji razvili način “odbacivanja Božje zapovijedi kako bi držali [their] tradicija.” Dalje opisuje primjer. Iako je Mojsijev zakon zahtijevao od Židova da poštuju svoje roditelje, farizeji su smislili način da pobožno izbjegnu poštivanje tog zakona s jednom od svojih “tradicija”. Mogli su jednostavno izjaviti da je sva imovina koju su koristili za brigu o svojim roditeljima bila “corban,” ili posvećena Božjoj službi. Divno je, naravno, posvetiti novac Božjoj službi, ali to se ne može učiniti umjesto briga za starije roditelje. U tom slučaju, njihova “tradicija” im je omogućila da “zanemaruju Božju zapovijed” i “drže se ljudske tradicije”. Židovi koji su tako živjeli možda su častili Boga svojim usnama i drugim vanjskim pobožnim ritualima, poput pranja ruku, ali njihova su srca bila daleko od Njega.

Isus je iskoristio ovu priliku kako bi podsjetio Židove na nešto što su trebali znati: “ništa što izvana ulazi ne može ga onečistiti, nego onečišćuje ono što dolazi iznutra.” Mojsijev zakon uvijek je ciljao na srce i ponašanje koje iz njega proizlazi. Isus je to jasno rekao u Propovijedi na gori. Svi njihovi zakoni ritualnog čišćenja (prehrana, kontakt s krvlju, itd.) imali su za cilj naučiti razliku između svetosti i svjetovnosti. Morali su biti spremni odvojiti se iz svijet kako bi mogli biti svjedoci do svijet (“kraljevstvo svećenika”) nove vrste života.

Držanje vanjskih zakona pročišćenja nije ih opravdalo od poslušnosti srca. Kad god je židovska religija prestala držati se samo vanjskih obreda i ceremonijalnih zakona, njihovo je štovanje postalo “uzaludno”.

Jesu li ovi farizeji bili krivi za to? Čini se da je tako. Njihovo traženje grešaka i zaokupljenost vlastitim sektaškim doktrinama o ritualnom pranju podigli su veo sa srca za koja je Isus smatrao da su prazna od prave ljubavi prema Bogu. Ništa ga u evanđeljima nije iritiralo više od ljudi koji prolaze kroz isprazne poteze religije. Ništa.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, volio bih misliti da ne prolazim kroz “prazne pokrete religije”, ali znam da sam podložan tome. Molim te, pokaži mi kad god se to dogodi.

Prvo čitanje (Pročitaj Pnz 4,1-2, 6-8)

Čitajući ove Mojsijeve riječi možemo razumjeti nešto od onoga što je izazvalo Isusov gnjev u Evanđelju. Obraćao se izraelskom narodu nakon dugog boravka u pustinji dok su išli u Obećanu zemlju. Upozorio ih je da ne dodaju onome što vam zapovijedam niti oduzimaju od toga. U Isusovo vrijeme to su činili farizeji. Bog je dao Zakon svom narodu kako bi im omogućio da budu svjedoci “narodima” koliko je blizu svom narodu i koliko su mudri i pravedni njegovi putovi. Božji zakon omogućio je onima koji su ga se pažljivo držali ljubav prema Bogu i bližnjemu, što je pravi put do sreće. Deset zapovijedi i dalje nam služe kao vodič za ovaj dobar život. Nije potrebno petljanje!

Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti za dobrotu Tvoga Zakona. Pomozi mi da ga uvijek prigrlim i u njegovom slovu i u njegovom duhu.

Psalam (Pročitaj Ps 15,2-5)

Naš psalam dodatno razrađuje potpunost Božjeg zakona koji vodi do sreće onoga tko ga živi iz srca. Vidite da držanje zakona nije samo stvar vanjske ritualne čistoće. To uključuje “hodanje”, “činjenje” i “razmišljanje”. Onaj koji poštuje Zakon, čuva svoj jezik, ne vrijeđa bližnjega i voli Božji savezni narod. On je velikodušan i pošten u svom poslovanju s novcem. Psalmist nam kaže: “Tko god čini takve stvari, nikada se neće uznemiriti.” Naš odgovorni refren objašnjava zašto je to istina: “Tko čini pravdu, živjet će u prisutnosti Gospodnjoj.”

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Jakovljevu 1,17-18, 21b-22, 27)

Sveti Jakov nas uvjerava da se Bog ne mijenja – ono što je dao svome narodu preko Mojsija kao mudar, pravedan Zakon i dalje djeluje na taj način. Razlika između nekada i sada je u tome što, budući da nas je Bog “želio roditi Riječju istine da budemo kao prvina Njegovih stvorenja,” mi sada možemo držati Zakon u snazi ​​i milosti naše Gospodine Isuse Kriste. On je Riječ koja je “usađena [us] i u stanju je spasiti [our] duše.” Naglasak, naravno, ostaje na tome da budemo izvršitelji riječi, “ne samo slušatelji”, kako se ne bismo zavaravali. Samoobmana je bila ono što je obuzelo farizeje.

Sveti Jakov nam govori da je “religija koja je čista i neokaljana pred Bogom” ona koja se brine za potrebite (“siročad i udovice”) i nastoji živjeti vrline neba, a ne poroke tako dostupne iz “svijeta”, način života koji isključuje Boga radi sebe. Radi se o održavanju naših srca čistima, opranim u našoj krsnoj milosti, umjesto da brinemo o rukama, šalicama, vrčevima, kotlićima ili krevetima.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da danas tražim načine na koje mogu prakticirati “religiju koja je čista i neokaljana pred Bogom”.


Autor fotografije Tanner Mardis na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Cvjetnica i Božanska ironija muke

Katoličke vijesti

Prazan strah protiv vrijednog straha

Katoličke vijesti

Plodovi Duha Svetoga, prema Akvinskom

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti