Apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt predslavio je na Veliki četvrtak 17. travnja misu Večere Gospodnje u sarajevskoj katedrali Srca Isusova u suslavlju vrhbosanskog nadbiskupa i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića, rektora katedrale preč. Marka Zubaka, tajnika Apostolske nuncijature mons. Javiera Camañes-Forésa, petnaestak svećenika te u nazočnosti većeg broja vjernika.
Prije samog početka misnog slavlja bogoslov Kristijan Jurešić podsjetio je okupljene vjernike na sadržaj i značenje mise Večere Gospodnje. Tijekom Slave, zvonila su katedralna zvona koja će se ponovno oglasiti tek tijekom Vazmenog bdijenja. Evanđelje je proglasio đakon vlč. Marin Petrović.
Nadbiskup Chullikatt je u propovijedi naglasio kako se na misi Večere Gospodnje prisjećamo da se Isus, u svojoj beskrajnoj poniznosti, pripremao prinijeti svoje tijelo i krv za spasenje cijeloga čovječanstva.
„Kontekst u kojem se nalazimo je večera koju je Isus želio podijeliti s učenicima, svojim prijateljima (usp. Iv 15,15b), uoči svoje muke i smrti. Dijeliti hranu čin je povjerenja i prijateljstva jer hrana povezuje, a u činu dijeljenja učvršćuje se veza među prijateljima. Stoga je zajednička večera mjesto gdje se stvaraju duboke veze među ljudima. Tako je Večera u dvorani Posljednje večere postala povijesno mjesto u kojem je ustanovljen uzvišeni sakrament Euharistije, čiju uspomenu večeras slavimo.“
Osvrćući se na izvješće evanđelja o činu kada Isus učenicima pere noge nuncije je kazao da je to izniman čin koji poziva da razmislimo što znači biti kršćanin, što znači slijediti Isusa i kako smo pozvani živjeti ljubav na konkretan i korjenit način. „Isus, iako Učitelj, ponižava se i pere noge učenicima. Čin koji se tada smatrao ponižavajućim, namijenjenim robovima. No, Isus se ne boji preuzeti ulogu sluge kako bi nas poučio da kršćanska ljubav nikada nije ljubav moći, već služenja. Svaki Isusov čin tijekom ove večere govori o ljubavi koja se spušta kako bi uzdigla drugoga, ljubavi koja ne traži priznanje, već se daruje besplatno. Isusova ljubav je potpuna, bez granica, i proteže se do posljednjeg daha.“
Nadbiskup Chullikatt je posvijestio okupljenim vjernicima da Isus, Gospodar svemira, postaje malen i ponizuje se. „Čin koji nas poziva da budemo ponizni poput Njega, da ne tražimo prva mjesta, već da prihvatimo Isusov poziv na služenje drugima. Istinska veličina u Božjem Kraljevstvu pripada onome tko se stavlja u službu drugima, tko se zna prignuti pred siromašnima, slabima, potrebnima. Zato je sveti Bernard učio da je poniznost temelj svake kreposti i da bez nje nema prave ljubavi“, kazao je između ostalog mons. Chullikatt.
U svojoj propovijedi istaknuo je i riječi najveće Isusove zapovijedi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge” (Iv 13,34).
„Pozvani smo biti Isusovi učenici ne samo primajući Njegovo tijelo i krv u Euharistiji, nego i tako da svakodnevno utjelovljujemo ljubav i služenje kojima nas je On naučio. Svaki put kada se približavamo oltaru, sjetimo se pretvoriti svoj život u čin poniznosti i služenja, slijedeći primjer Isusa koji je sve dao za nas. Zato, tijekom ove liturgijske proslave, zazovimo zagovor Marije, Majke Kristove, da nas nauči slijediti svoj uzvišeni primjer koji nam pokazuje kako su poniznost, bezuvjetna ljubav i nesebično služenje kreposti koje nas približavaju Isusovu srcu, stavljajući u središte našeg života zapovijed ljubavi“, kazao je na kraju propovijedi nadbiskup Chullikatt.
Poslije popričesne molitve za bogoslužje su Velikoga petka preneseni u svečanoj procesiji prethodno konsekrirani darovi u svetohranište sporednog oltara. Mjesto pohrane Svetotajstva, tijekom srednjeg vijeka, dobit će i simboliku Kristova groba, što će se zadržati sve do naših dana. Nakon pohrane biskupi, svećenici i bogoslovi su se pomolili u tišini te je potom ogoljen glavni oltar (slika Krista kojega, prije raspeća, svlače).
Na misi Večere Gospodnje asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem vlč. Ivana Rake, dok je liturgijsko pjevanje animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Dio vjernika je nakon završetka euharistijskog slavlja ostao u molitvi pred Kristovim grobom.
(kta)
