U subotu, 20. srpnja 2024. godine, Misom zadušnicom u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravici – župa Vitez, sahranjena je Služavka Malog Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM s. M. Mirka (Ljubica) Iličić koja je blago preminula u Gospodinu okrijepljena svetim sakramentima, 17. srpnja, u 82. godini života i 55. godini redovništva, u bolnici “Dr fra Mato Nikolić” Nova Bila.
Misu zadušnici u crkvi sv. Leopolda predvodio je župnik župe Vitez fra Velimir Bavrka, u zajedništvu s fra Silvanom di Benedetto i fra Milom Beljo. Na Svetoj je misi sudjelovalo 26 sestara Služavki Malog Isusa predvođenih časnom majkom s. M. Anđom Vranješ i provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, te nećaci, nećakinje i rodbina pokojnice. Izraze sućuti sestrama Služavkama Malog Isusa i rodbini pokojne s. Mirke uputio je domaći župnik fra Velimir Bavrka koji je predslavio Misu zadušnicu i vodio sprovodne obrede.
Svoju propovijed fra Velimir je započeo riječima koje je sveti Jeronim izrekao i napisao prigodom smrti svoje majke: „Žalosni smo jer nas je napustila, radosni smo što smo je imali, i zahvaljujemo Bogu da nam je i dalje blizu“. Ustvrdio je da su ove riječi izrečene iz vjere koja nam i danas govori da naši mrtvi nisu umrli, oni ne nestaju, oni žive kod Boga i u Božjoj su prisutnosti. Okupljeni oko lijesa naše drage s. Mirke dijelimo takvu vjeru. Onaj tko poput naše pokojne s. Mirke vjeruje u novi i vječni život za njega smijemo kazati da mu je život na zemlji uspio. Ona je vjerovala u Boga i u Bogu je polagala svoju nadu. Zbog toga nam jest primjer i putokaz u ovom trenutku.
Citirajući Mudre izreke 31, 10 „Tko će naći ženu vrsnu?“ fra Velimir je ustvrdio da pred nama stoji jedna takva žena: mirna, jednostavna, plemenita i mudra. Žena koja je voljela svoju zajednicu, voljela je svoje sestre, voljela je društvo. Žena koja je voljela davati onome tko je manje imao. Nikada nije dopustila da netko zasjeni njezinu ljubav prema Crkvi, Bogu i svećenicima. U svim žrtvama, koje sigurno nisu bile malene, crpila je snagu na izvorima vjere u Isusa Krista za kojega je živjela do posljednjeg trenutka. I zato je pred ovakvom smrti bezrazložno tugovati, jer mi kršćani vjerujemo da umrijeti znači priječi na stranu jačega, snažnijeg od smrti, boli i suza. Pri koncu propovijedi fra Velimir je kazao: Za nas ovo nije završeno, jer Kristovo uskrsnuće je jamstvo da je smrt pobijeđena. Pokojna s. Mirka je u to vjerovala, nju smrt nije iznenadila. Do posljednjeg trenutka je radila u vinogradu Božjem, a najveći rad koji postoji i kojeg rade naše redovnice jeste molitva. Zato, draga s. Mirka veliko ti hvala u ime svih nas fratara za koje si molila, koje si ljubila i veselila se svakom našem uspjehu u ovoj župnoj zajednici. Hvala na svakoj dobroj riječi i osmjehu. Sjeti nas se na boljem mjestu – u Vječnosti! S tim je riječi fra Velimir završio propovijed i nastavio misno slavlje za pokojnu s. Mirku.
Na kraju Svete mise nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten. Govor provincijske glavarice prenosimo u cijelosti:
„U riječima ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi’ koje je izrekla Blažena Djevica Marija u susretu s arkanđelom Gabrijelom, gledamo i čudesni Božji poziv koji je Gospodin uputio mladoj djevojčici Ljubici Iličić, našoj s. Mirki kada je imala samo dvanaest godina. Danas dok ispraćamo njezino tijelo na vječni počinak, možemo reći da ju je Gospodin u ranom djetinjstvu odabrao za sebe i pozvao ju da mu služi, a ona se velikodušno odazvala i krenula na put ne pitajući se kamo će, kako će i kad će se vratiti roditeljskoj kući.
Dvanaeset godina života kod strica don Mirka Iličića i brata don Andrije u župama Rašeljke, Grabovica, Vir, Gabela i Kruševo bila joj je prva škola služenja u koju ju je Gospodin pozvao. Poput mlade djevice Marije iz Nazareta slijedila je Isusa i kao anđeo čuvar bdjela je uz svećenike dok slave Svetu misnu žrtvu. Uređivala je misno ruho i kitila cvijećem oltare. Njezinim mladim snagama i rukama nisu bili nepoznati niti teški građevinski radovi dok su njezin stric i brat svećenik gradili crkve u nekoliko župa. Posluživala ih je brižno poput Marte, a kao Marija ponizno je slušala ono što joj je Gospodin progovarao u srcu kroz posebne trenutke molitve, na osobit način u molitvi krunice koju je do kraja života prebirala u svojim rukama i molila ju srcem.
I ako su to bila teška poratna vremena, vjerujem da je naša s. Mirka s puno ljubavi, osmjeha i humora živjela svoj mladenački život, služila i slavila Gospodina. Kao krunu vjerne službenice u „malom“ Gospodin ju je nagradio još većim darom koji se iskristalizirao u redovnički poziv na koji je se u zrelim godinama života velikodušno odazvala. Vjerujem da je tada poput Majke Marije svim srcem, izrekla svoj „Neka mi bude“. Gledajući u povijest njezina pedeset-petogodišnjeg redovničkog života zasigurno se može reći da je s. Mirka nastavila svoju prvotnu misiju poziva na služenje. Gospodin ju je odabrao da mu služi i ona nije uzmicala pred zahtjevnošću poziva i služenja u Crkvi i Družbi sestara Služavki Maloga Isusa. Misiju svoga redovničkog poslanja velikodušno je vršila u različitim službama, uvijek spremna vršiti samo Božju volju.
s. Mirka (Ljubica) Iličić rođena je 4. veljače 1943.g. u mjestu Ružići, Općina Grude, župa sv. Ivana Krstitelja Ružići od oca Joze i Majke Luce rođene Tomas. Imala je dva brata i tri sestre. U svom kratkom opisu života zapisala je: S dvanaest godina otišla sam od kuće iz Ružića služiti strica don Mirka i baku u Rašeljke gdje sam ostala do dvadesete godine.
U dvadeset četvrtoj godini života (10. travnja 1967.g.) primljena je u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Zagreb. U novicijat Družbe ušla je 15. kolovoza 1968. Prve svete zavjete je položila 15. kolovoza 1969.g. u Zagrebu na Kraljevcu a doživotne 15. kolovoza 1975 .
Predana Bogu u redovničkoj zajednici služila je velikodušno tamo gdje ju Božja providnost slala ostavljajući tragove radosne, sretne i požrtvovne redovnice. Gledajući u njezini život i služenje, druge djevojke su poželjele biti redovnice i slijediti Isusa. Vršila je različite dužnosti u samostanima Družbe i župama vračajući se u neke i po više puta. Prvu službu kao redovnica započela je u samostanu u Metkoviću, potom odlazi u župu u Domanoviće, te nedugo odlazi u župu u Vidovice. Providnost ju potom šalje u Sarajevo u Vrhbosansku Nadbiskupiju i Bogosloviju. Dalje svoje poslanje vrši u Neumu, Hvaru, Studencima, Prozoru, Geretsridu u Njemačkoj i u Vitezu od 2018. godine do dana kada ju je Gospodin pozvao k sebi. Obavljala je različite službe od kojih je 15 godina služila svećenicima i bogoslovima u Vrhbosanskoj Bogosloviji i Biskupiji, 11 godina u župnim domaćinstvima i 16 godina služila je djeci u jaslicama u samostanu sv. Leopolda u Neumu. Vjerujem da su svi koji su imali priliku upoznati, susresti i živjeti sa s. Mirkom doživjeli njezinu brižnost i dobrotu. Bila je susretljiva osoba i u svojoj djetinjoj duši nije ostavila nikoga bez lijepe riječi, osmjeha, blagoslova i ispraćaja.
Kako je vrijedno i bez gubljenja vremena živjela na zemlji, tako ju je Gospodin zatekao na završnici puta služenja i zaključio njezin ovozemaljski život riječima: „Dođi zaručnice Kristova, u malome si bila vjerena, uđi u radost Gospodara svoga“. Kako su slabile njezine fizičke snage, ona je se tiho spremala za vječnost, za susret sa svojim Zaručnikom.
Posljednjih dana s. Mirka je se osjećala slabije te je u pratnji sestara pošla liječniku. Zadržana je u bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj gdje je nakon tjedan dana, 17. srpnja 2024.g u 82. godini života i 55. godini redovništva okrjepljena svetim sakramentima blago preminula.
Dok stojimo ovdje pred mrtvim tijelom drage naše sestre Mirke, u ime naše redovničke zajednice sestara Služavki Maloga Isusa želim izraziti iskrenu sućut njezinoj sestri, nećacima, nećakinjama, bližoj i daljnjoj rodbini, prijateljima i svima koji su joj u zadnjim godinama života pružali svoju pažnju, ljubav i brigu.
Izražavam iskrenu sućut svim sestrama u Družbi i Provinciji na čelu s vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Anđom Vranješ i zahvaljujem što je došla s nama moliti za pokoj duše našoj dragoj s. Mirki i na njezin posljednji ispraćaj.
Zahvaljujem braći franjevcima na čelu s gosp. župnikom fra Velimirom Bavrkom na svim duhovnim darovima koji su darivali s. Mirku kroz posljednje godine i dane njezina života. Zahvaljujem za današnju prisutnost i molitve te ispraćaj na vječni počinak.
Posebnu zahvalnost upućujem sestrama u samostanu sv. Josip u Vitezu i Domu sv. Josip koje su kroz osam godina bdjele uz s. Mirku i pomagale joj nositi njezin križ do vrha Kalvarije.
Zahvaljujem medicinskom osoblju u Domu sv. Josip i svim djelatnicima koji su u raznim potrebama pomagali sestrama u pružanju potrebne pomoći s. Mirki. Ne mogu ne izreći zahvalnost i medicinskom osoblju na čelu s dr. Kristinom Barbić u bolnici dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj koje je pružilo medicinsku pomoć s. Mirki i olakšalo joj posljednje trenutke života.
Uz jedan veliki „Hvala“ svima kojima bi danas željela izreći i sestra Mirka, želim u njezino ime ovdje reći: Bogu hvala za dar njezina života, za dar njezinih roditelja koji su je darovali Bogu i Crkvi, za njezinu braću i sestre koji su joj bili potpora u životu, a vjerujem da ni njima nije nedostajala njezina ljubav, briga, a posebno molitva. Radovala je se s radosnima, a trpjela i molila s bolesnima i žalosnima. Voljela je svoju Hercegovinu i sve do u zadnja dva mjeseca rado je odlazila u posjete svojima i pohoditi grobove svojih dragih pokojnih.
Draga naša s. Mirka,
okupljene danas oko tvoga mrtvog tijela s vjerom da već gledaš lice svoga Zaručnika, u ime svih sestara Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije zahvaljujem ti za tvoj život koji si darovala Gospodinu služeći mu velikodušna srca u dragoj nam Družbi. Svima koje smo te poznavale ostat će u dragom sjećanju Vaša iskrena i djetinja duša koja je se radovala svemu što je dobro i svakom susretu sa sestrama. Čekala si nas uvijek s puno ljubavi i s osmjehom na licu. Voljela si čuti imali što novo, kako smo i kako su svi odakle smo dolazile. Mislila si na sve nas i molila za nas. Tvoj odlazak između nas iznenadio nas je. Nismo imale priliku sve mi sestre biti ti blizu u zadnjim trenutcima života, ali vjerujem da si živjela s vjerom da smo s tobom i da molimo za tebe. Danas ti zahvaljujemo za sve što si učinila za sve nas i sve kojima smo bile poslane. Molimo Gospodara tvoga života da te povede oslobođenu od svega i svih zapreka u stanove vječne i da uživaš u vječnom zajedništvu s Ocem nebeskim, svima svetima, s našim ocem Utemeljiteljem i pokojnim sestrama. Moli za nas, a mi ćemo moliti za tvoju plemenitu dušu da počiva u miru Božjem.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!“
Nakon Mise zadušnice povorka se uputila prema sestarskom grobu na groblju Dubravica u Vitezu, gdje je položeno tijelo s. Mirke i gdje s ostalim našim pokojnim sestrama čeka uskrsnuće mrtvih. (kta/s.m.lj.m.)
