Dok Crkva slavi Uskrsnu nedjelju, vlč. Marion Nguyen, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: “On je vidio i povjerovao”.
Otac Marion Nguyen, OSB*
Ivan je vidio i povjerovao. Vjera u uskrsnuće je i duboko ljudska i čin vjere; ne proturječi logici, već nadilazi logiku. Istodobno je osobno i zajedničko.
Ivanova vjera nije proizašla iz slijepog povjerenja, već se temeljila na osobnom iskustvu Isusa. Trenutak poziva ostavio je na Ivana takav dojam da se čak prisjetio da je bilo oko četiri sata popodne (usp. Iv 1,39).
Zajedno s Petrom i Jakovom bio je pozvan u Isusov najuži krug i svjedočio je preobraženju, uskrisivanju Jairove kćeri i molitvi u Getsemaniju (Mk 9,2; 5,37; 14,33). Ivanova veza bila je na razini srca i upravo se on naslonio na Isusove grudi na Posljednjoj večeri (Iv 13,23).
Ivan je bio jedini apostol podno križa kojemu je Isus povjerio brigu za svoju majku (Iv 19,26-27).
Kasnije će Ivan sažeti svoj čin vjere temeljen na dubokom ljudskom iskustvu Isusa: „Ono što smo čuli, što smo vidjeli svojim očima, što smo gledali i dodirnuli svojim rukama tiče se Riječi života… mi naviještamo sada vama, da i vi imate zajednicu s nama; jer naše je zajedništvo s Ocem i s njegovim Sinom Isusom Kristom” (1 Iv 1,1.3).
Ivana su pratili drugi jer je Isus htio da učenici ne putuju sami (usp. Lk 10,1).
U ovom odlomku također susrećemo Mariju i Petra. Sva trojica imala su slične prodorne veze s Isusom, ne da bi isključili druge, već da bi poslužili kao uzor. Drugi su s vremenom došli istoj vjeri, ali ovi su bili izabrani kako bi se mogli vratiti i ojačati druge (usp. Lk 22,32).
Osobna povezanost je duboka, ali sama po sebi može dovesti do relativizma i udaljavanja od logike i istine. Iz tog razloga, vidimo mnogo zabune unutar ovog kratkog odlomka.
Marija je prva svjedočila uklanjanju nadgrobne ploče i odmah zaključila: “Uzeše Gospodina iz groba” (Iv 20,2). Drugim riječima, mislila je da je grobnica vandalizirana i da su razbojnici odnijeli tijelo. Bila je toliko uvjerena u to da je, kad joj se Isus ukazao, rekla: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti” (Iv 20,15).
Kad su Petar i Ivan stigli, nisu bolje prošli. John je pogledao unutra i vidio samo grobne tkanine. Petar je ušao i primijetio “pokrivače ondje i platno koje mu je pokrivalo glavu, ali ne s pokrivkama, nego smotano na posebnom mjestu” (Iv 20,6-7).
To su čudni detalji koji se ne zbrajaju. Da je tijelo Isusovo bilo ukradeno, razbojnici bi ga sigurno uzeli s netaknutim rubovima; ne bi ih ostavili na raznim mjestima niti bi odvojili vrijeme da smotaju jednu od krpa. Ivan je sažeo cijeli događaj govoreći: “Jer još nisu razumjeli Pisma da je imao ustati od mrtvih” (Iv 20,9).
Ono što je želio razjasniti jest da se vjera u uskrsnuće ne može objasniti činjenicama i logikom niti prethodnim poznavanjem Svetoga pisma, već naprotiv, da bi samo uskrsnuće rasvijetlilo Sveto pismo i život. “I sjetiše se njegovih riječi” i povjerovaše (Lk 24,8). Sjećamo se Njegovih riječi; smijemo li vjerovati.
* Opat opatije St. Martin, Lacey, Washington
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
