Svetkovina sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i grada Siska, proslavljena je u utorak, 4. lipnja u Sisku i njemu posvećenoj sisačkoj župi. Svečano misno slavlje predvodio je subotički biskup Ferenc Fazekas u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem i biskupima Zagrebačke metropolije, predvođenima nadbiskupom i metropolitom Draženom Kutlešom, rektorom bazilike Robertom Jakicom te šezdesetak svećenika.
Misnom slavlju prethodila je svečana procesija od sisačke katedrale ulicama grada do bazilike, a u kojoj su sudjelovali brojni vjernici kao i predstavnici civilnih i crkvenih udruga i zajednica. Slavlju su prisustvovali i predstavnici županijskih, gradskih i općinskih vlasti s područja biskupije te gosti iz Szombathelyja u Mađarskoj i Kurimanyja u Slovačkoj.
Na početku je sve okupljene pozdravio biskup Košić, istaknuvši kako je ovo zajedništvo oko Kristova sluge, sisačkog biskupa i mučenika Kvirina, znak vjere i odanosti Katoličkoj Crkvi i njezinu vrhovnome pastiru Isusu Kristu. „Neka nas on pouči, neka nam pomogne da zbog ovog našeg susreta i zajedništva budemo njegovi bolji učenici, spremni na pokajanje i pokoru za svoje propuste i grijehe, da vršimo samo Božju volju! Molimo svi zajedno da nas Gospodin u ovom slavlju ujedini te budemo njegovi svjedoci u svijetu koji danas velikim koracima juri što dalje od Boga, a to znači u svoju propast. No mi kršćani i ljudi dobre volje ne smijemo proklinjati ovaj pokvareni svijet u kojem živimo nego ga trebamo svojom ljubavlju, svojim služenjem i spremnošću na žrtvu mijenjati i biti znak nade. U svoj jasnoći i bez uljepšavanja onoga što proživljavamo i bezbožnih ideologija koje nas sa svih strana napadaju i žele satrti, mi stojimo čvrsto ukorijenjeni u Kristu i svjedočimo: Isus Krist je naša nada, jučer, danas i u vijeke“, poručio je domaći biskup, nakon čega je predvoditelju slavlja u sjećanje na ovaj dan poklonio kip sv. Kvirina.
U homiliji je biskup Fazekas podsjetio na život i mučeništvo sv. Kvirina te istaknuo kako su ga posebno dojmile riječi koje se pripisuju ovom svecu: „Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu“. Rekao je i kako ovo posvjedočenje ne može ostati samo na razini divljenja, nego treba biti poticaj na nasljedovanje za svećenike, kao i za sve one, koji se Kristovim imenom diče. „Mi svećenici, danomice prinosimo Kristovu euharistijsku žrtvu Nebeskom Ocu. Možda pri tome malo mislimo na onu važnu činjenicu, da i mi sami moramo biti svojim životom žrtva na slavu Božju, i da je to dio našeg poslanja. Svakako, tu ne moramo odmah misliti na žrtvu vlastitog života, kada svoj život položimo za svoju kršćansku vjeru, za domovinu ili za naše najdraže. Jer je to poseban poziv, zasebna milost i dar od Duha Svetoga. Ali svi mi trebamo biti spremni za prihvaćanje malih i svakodnevnih žrtava i sitnih odricanja, kada sve to iz ljubavi činimo na slavu Božju, kao i za dobro naših bližnjih“.
Ustvrdio je i kako je nesporno da je naša Hrvatska zemlja, rodila ne samo bezbroj mučenika nego i one plemenite žene i muškarce, koji su svoj cijeli život posvetili ublažavanju patnji bolesnika,
unesrećenih, siromašnih i progonjenih. „Svakako, s pravom, su nekada nazvali Hrvatsku predziđem kršćanstva za vrijeme osmanskih osvajanja. Godine 1593., na ovom se prostoru odigrala čuvena bitka, kada je kršćanska vojska zaustavila prodor nadmoćnijih osmanskih trupa. Ali nije potrebno daleko otići u prošlost. I u najnovijoj povijesti su ljudi ovoga kraja pokazali svoju hrabrost u Domovinskom ratu u obrani svoje zemlje. Kolika je ljubav bila tu potrebna! Prije par godina ovo je područje pogodila još jedna nevolja: potres. Ovu neočekivanu nesreću nije bilo baš ugodno prihvatiti. Ipak ste pokazali u tim nemilim okolnostima svoju požrtvovnost, odanost, jedinstvo u pomoći unesrećenima. Sestre i braćo, zbog svih tih sjajnih primjera iz hrvatske povijesti, divimo se vama, mi koji živimo izvan Hrvatske, jer vi ste još oaza kršćanstva u ovom zalutalom svijetu, jer tu još žive dobri ljudi. Zato i molimo za vas, da sve vas dragi Bog učvrsti u našoj kršćanskoj vjeri, da se ne date zavaravati nekim čudnim idejama suvremenog svijeta. Budite vazda po primjeru svetoga Kvirina, svjedoci Evanđelja“, zaključio je biskup Fazekas.
Na kraju, sve okupljene je pozdravio i rektor bazilike koji je zahvalio svima koji su se ugradili u ovo slavlje. Jakica je zahvalio subotičkom biskupu na predvođenju slavlja te u ime župe čestitao biskupu Košiću na 25 godina službe. „Svim srcem i sinovskom odanošću u ime župljana ove župe, u ime kapelana Rafaela i u svoje osobno ime čestitamo Vam ovaj srebrni jubilej i želimo Vam obilje Božjeg blagoslova u vašoj službi sisačkoga biskupa, našega pastira. Neka Vas Gospodin daruje dobrim zdravljem, neka Vas osnaži njegova milost za sve ono što je pred vama“. Na kraju čestitao je i fra Nediljku Šabiću 50 godina svećeničke službe.
Slavlje su animirali Zbor bazilike i Biskupijski zbor pod vodstvom Katarine Mandić i orguljašku pratnju Dijane Skrbin Kovačić. Proslavi je prethodila devetnica kojom su se Siščani i hodočasnici u bazilici duhovno pripravljali za proslavu svoga zaštitnika.
