Svetkovina Tijela i Krvi Kristove i ove je godine dostojno proslavljena župi Presvetog Srca Isusova Potoci odnosno Bijelo Polje pokraj Mostara, 30. svibnja 2024. Bjelopoljski je puk ispunio župnu crkvu Presv. Srca Isusova, a dio svijeta, koji nije mogao ući u crkvu, ostao je vani u dvorištu pokriven dobrim crkvenim ozvučenjem, objavljeno je na župnoj mrežnoj stranici.
Svečanu sv. misu predvodio je u večernjim satima bjelopoljski župnik don Rajko Marković. Sudionici svečane procesije izišli su iz sakristije na glavni oltar predvođeni ministrantima. Župnik don Rajko na početku misnoga slavlja je pozdravio sve nazočne i u crkvi i pred crkvom. Potom je sve vjernike uveo u razmišljanje o tajni svetkovine Tijelova i pozvao vjerni puk na iskreno kajanje pred Bogom.
Župnik je prikladnim riječima propovijedao o euharistijskoj svetkovini, napose o štovanju Tijela i Krvi Kristove.
Za vrijeme sv. Mise pjevao je bjelopoljski Veliki zbor. Oko oltara su posluživali ministranti, a u crkvi su se isticala predškolska i školska djeca spremna za procesiju s košaricama punim cvijeća, zatim prvopričesnici ispred oltara u svojim haljinama, te ovogodišnji maturanti – „apostoli“ također u prikladnim tunikama, pripravni za službu u pratnji Presvetoga Sakramenta. Za misna čitanja i molitvu vjernika bili su zaduženi mladi iz župe.
Na kraju sv. Mise župnik je najavio svečanu procesiju koja se uputila kroz crkveno dvorište do na nogostup uz glavnu prometnicu. Na 4 stajališta – oltara, župnik don Rjako je zazvao Božji blagoslov na sve četiri strane svijeta. Kada je procesija stupila u crkvu, župna su zvona sa zvonika pozdravila Presveti Oltarski Sakramenat i sudionike povorke.
Poslije procesije, proslava svetkovine zaključena je u crkvi svečanim blagoslovom i pjesmom „Do nebesa“. Poslije blagoslova, župnik don Rajko zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremama i organizaciji ovoga javnog čašćenja Presvete Euharistije. Zvucima orgulja s kora, župnim zvonima i skladnim pjevanjem zbora i puka završilo je „Tijelovsko slavlje“ u bjelopoljskoj župnoj crkvi.
Poslije duhovnoga slavlja svijet se nakratko zadržao pred crkvom u ugodnu razgovoru, potom se uputio svojim kućama, a ministranti i „apostoli“ navratili su u župnu dvoranu na čašicu osvježavajućeg pića. (kta)
