OSIJEK (TU) – Župna zajednica sv. Josipa Radnika Osijek se za svetkovinu svog nebeskog zaštitnika, 1. Svibnja 2024. pripravljala devetnicom uz molitvu krunice i litanija posvećenih sv. Josipu. Na svetkovinu sv. Josipa u župi su slavljene tri mise.
Svečano misno slavlje u 10.30 sati predvodio je Dominik Nedeljković, domaći sin i župni upravitelj Župe sv. Petra apostola u Petrijevcima. U koncelebraciji su sudjelovali uz domaćeg župnika i dekana Osječkog-zapadnog dekanata Vladimira Delića, fra Zoltan Dukai iz crkva sv. Križa Osijek i Mario Žigman, župnik Župe sv. Luke Josipovac i studentski kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Predvoditelj Dominik je propovijed započeo jednom duhovnom pričom. U vremenu srednjega vijeka o dva redovnika koji su uzgajali ruže, a to je bio jedan jedini njihov samostanski zadatak. Jedan redovnik je brižno pazio te ruže, orezivao ih, divio se njihovoj ljepoti, a drugi redovnik je čim bi koja ruža procvjetala odrezao je i darivao prolaznicima, ljudima koji nisu imali nikakve veze s tim samostanom. Prvi redovnik ga je korio i govorio: „Dobro čovječe, toliko truda uložiš u te ruže, toliko mirisa one donose, tako su lijepe u našemu vrtu, a ti ih tako lako odrežeš i daruješ nekim ljudima koji ih nisu zaslužili.“ A drugi redovnik je potpuno mirno odgovorio: „Ruže ostavljaju miris na rukama onih koji ih daruju.“ Čovjek koji tako dariva sebe, svoj život, otkrit će jednu prekrasnu radost i nadu svoga života. Ono što je sam spreman dati drugome to će ga razveseliti. Tom duhovna priča bila istinita ili ne, propovjednik je uveo u nazočne u svetkovinu sv. Josipa Radnika, zaštitnika ove župe.
„Sveti Josip, tesar, čovjek radnik svoga vremena, pobožan židov, muškarac, u narodu kao ni Marija ni počemu drugačiji od toliko ljudi oko sebe, a opet između svih ljudi tako poseban. Planirao je uzeti Mariju za svoju ženu i nastaviti sa svojim običnim životom. Međutim, dragi Bog je imao drugi plan za njega i povjerio mu je da bude zemaljski otac njegovom sinu. Što će biti s Marijom, što će biti s novorođenim Isusom, što će biti s mojim poslom, vjerojatno su bila pitanja koja su morila Josipa tada, kada je trebao pristati krenuti tim jednim novim životom“- rekao je propovjednik.
Zatim je predslavitelj Nedeljković govorio o Josipovoj vjeri propitujući o našoj vjeri danas i može li se ona usporediti s Josipovom vjerom. „Redovnik s početka propovijedi, koji je darivao ruže koje je uzgojio i radi toga je bio presretan, vjerovao je da će Bog dati ponovno kišu, ponovno sunce i da će ruže opet narasti. Vjeru nam je, draga braćo i sestre, Bog darovao, pa neka nas zaista ta vjera vodi. Ali isto tako neka si svatko od nas postavi pitanje jesam li taj dar prihvatio i mogu li vjerovati da će sutra opet sunce zasjati ili će ostati vječna tama u našemu životu.“
Propovijed je zaključio riječima da molimo zagovor sv. Josipa Radnika da nas oslobodi loših misli, da nam podari onu snagu da shvatimo koliko je vjera u našem životu jaka i da tom vjerom dobivamo život, slobodu i posao te počinjemo shvaćati smisao života.
Na kraju misnog slavlja župnik Vladimir je čestitao svim župljanima svetkovinu nebeskog zaštitnika i izrazio dobrodošlicu svim vjernicima koji su došli iz drugih župa. Ujedno se zahvalio vlč. Dominiku što je predvodio svečano misno slavlje, svećenicima koji su suslavili i svim župljanima koji su dali svoj doprinos u organizaciji proslave crkvenog goda. Liturgijsko slavlje je animirao župni zbor s pridruženim članovima zbora župne filijale Filipovica pod vodstvom Mirte Masle. Renata Meleš
