Belišće: Misno slavlje u pripravi za proslavu župne i samostanske obljetnice

U sklopu devetnice slavljena je i misa zadušnica za poginule branitelje, pripadnike 107. brigade Hrvatske vojske. Koncelebrirao je župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija, a slavlje je pjesmom animirala policijska klapa sv. Mihovil.

Na početku homilije fra Ivan se osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak (Lk 24,13-35) primijetivši kako se Emaus smatra lijepim uskrsnim događajem jer je završio pretvorbom i pričešću kada su učenici prepoznali uskrsloga Gospodina u lomljenju kruha. No, fra Ivan se vratio na početak i trenutke kada su učenici bježali bez nade ne znajući da im Uskrsli želi reći da je »s njima u sve dane – sve do svršetka svijeta« (Mt 28,20) te je spomenuo poznatu misao svetoga Augustina: »Bog nam je bliži nego mi samima sebi.«

U nastavku homilije fra Ivan usporedio je učenike iz Emausa s ljudima današnjega vremena u trenutcima kada imamo planove i nadamo se da će Bog na njih staviti svoj pečat, a on to ne učini jer ima nešto mnogo bolje za nas. Osvrćući se na Isusovo tumačenje Pisama, propovjednik je dodao da nam Isus kaže »da će kao posljedica njegovih patnja i njegove otkupiteljske smrti ljudi biti uskrišeni i dovedeni u zajedništvo s Bogom.«

Naveo je sociološko istraživanje iz Sjedinjenih Američkih Država o poimanju vjere kod američkih tinejdžera, koje je nazvano moralističko-terapeutski deizam. To je učenje koje, kao prvo, govori da Bog postoji i da je stvorio svijet; kao drugo, Bog želi da ljudi budu dobri; kao treće, cilj života je da budemo zadovoljni sa sobom; kao četvrto, Boga zovemo ako je baš potrebno; kao peto, dobri ljudi idu u raj. Rekao je da »takav stav u praksi Crkve uništava biblijsko kršćanstvo, a svodi se na jačanje čovjekova samopouzdanja.«

Umjesto toga, nastavio je fra Ivan, Isus učenicima daje ključ kako treba živjeti među ljudima, a to je zakon međusobne ljubavi. »Sakramentalni kruh otvara oči naše duše i daje znanje te uvodi u iskustvo proslavljenoga Krista«, nastavio je propovjednik, osvrćući se na trenutak lomljenja kruha u Emausu i dodao da taj događaj zapravo objavljuje »da se najsnažnije istine pojavljuju u običnim životnim događajima.«

Istaknuo je da su križ i slava u Isusovu životu neraskidivo povezani, pa kako da onda bude drugačije u našem životu te je povezao Kristovu patnju i izvješće iz Evanđelja s obljetnicom vojne akcije Baranja kada su mnogi ljudi bježali i borili se za vlastiti život, ali i živote cijeloga naroda.

Na kraju homilije, fra Ivan se prisjetio svojih dana u Belišću i kako su tada ljudi s entuzijazmom gradili novu kapelu u prošteništu Sv. Ane kod Bistrinaca, a to su mogli samo uz vjeru koja je davala nadu u život, isto kao što je i učenicima iz evanđelja »gorjelo srce«. Fra Ivan je završio homiliju mišlju da se preko križa ide do slave, preko smrti ide u život i da je to najveća ljubav.