Na tjednoj općoj audijenciji papa Franjo nastavlja svoju katehezu o manama i krepostima, te podsjeća da je kršćanski život ispunjen prilikama da se duhovne borbe pretvore u trenutke milosti.
Autor: Devin Watkins
Papa Franjo nastavio je svoju seriju kateheza o manama i krepostima na općoj audijenciji u srijedu, usredotočujući svoja razmišljanja na duhovnu borbu.
Papa je rekao da naš kršćanski život nikada nije “linearan ili lišen borbe”, već zahtijeva “stalnu borbu”.
Ukazao je na ulje kojim su kršćani prvi put pomazani prilikom krštenja, rekavši da ne sadrži miris, kao da želi navijestiti da je “život borba”.
“Pomazanje katekumena odmah jasno pokazuje da kršćanin nije pošteđen borbe”, rekao je. “Naše postojanje, kao i postojanje svih drugih, mora ući u arenu, jer život je niz kušnji i iskušenja.”
Kušnje i milost
Međutim, iskušenja su zapravo prilika da dopustimo Božjoj milosti da djeluje u nama.
Kao što je rekao sv. Antun, prvi opat, “Ukloni napasti i nitko se neće spasiti.”
Papa je rekao da kršćani koji se “oslobode” vlastitih grijeha riskiraju život u tami jer više ne mogu razlikovati dobro od zla.
“Svi moramo moliti Boga za milost da se prepoznamo kao jadni grešnici kojima je potrebno obraćenje, čuvajući u svojim srcima pouzdanje da nijedan grijeh nije prevelik za beskrajno milosrđe Boga Oca”, rekao je.
Izazovi i milosrđe
Čak se i Isus, istaknuo je papa Franjo, prikazao za krštenje iako je bio slobodan od svakoga grijeha, kako bismo mogli slijediti njegov primjer i nikada se ne bojati tražiti Božje milosrđe.
Nakon svog krštenja Isus se povukao u pustinju gdje ga je iskušavao Sotona.
“On je iskusio ono na što se i mi uvijek moramo pripremati”, rekao je Papa. “Život je sastavljen od izazova, iskušenja, raskrižja, suprotnih vizija, skrivenih zavođenja, kontradiktornih glasova.”
Duhovna borba i Duh Sveti
Papa Franjo pozvao je kršćane da svakodnevno hodaju po žici između suprotnih krajnosti: „Ponos izaziva poniznost; mržnja suprotstavlja milosrđe; tuga se suprotstavlja istinskoj radosti Duha; otvrdnuće srca odbija milosrđe.”
Promišljanjem o manama i vrlinama, rekao je, možemo nadvladati našu nihilističku kulturu u kojoj “konture dobra i zla ostaju nejasne”.
Istodobno, dodao je, naša razmišljanja o poroku i vrlinama “podsjećaju nas da čovjek, za razliku od bilo kojeg drugog stvorenja, uvijek može nadići sebe, otvoriti se Bogu i hodati prema svetosti”.
„Duhovna borba“, zaključio je papa Franjo, „navodi nas da pomno promatramo te poroke koji nas okovaju i da s Božjom milošću idemo prema onim vrlinama koje mogu procvjetati u nama, donoseći proljeće Duha u naš život. ”
