U Domu pastoralnih susreta u Lovranu od 26. do 29. kolovoza održane su duhovne vježbe za svećenike Riječke nadbiskupije pod vodstvom izv. prof. dr. sc. s. Silvane Fužinato, profesorice biblijske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Zajedno sa svećenicima, na duhovnim je vježbama bio i riječki nadbiskup Mate Uzinić.
‘Upoznati samoga sebe pred Drugim/drugim’ bila je misao vodilja duhovnih vježbi u kojima je s. Silvana pozvala sudionike na odlazak u pustinju vlastitoga srca kako bi u njoj u osobnom susretu sa samim sobom i s Bogom obnovili svoj poziv i svoje poslanje. Promišljajući o stvaranju čovjeka (Post 2,4b-25) i o čovjekovom prekršaju Božje zapovijedi (Post 3,1-24) naglasila je važnost traženja odgovara na pitanje: „Tko sam ja? Gdje sam ja?“ U susretu licem u lice sa samim sobom čovjek spoznaje da je biće stvoreno od praha zemaljskoga, krhko i prolazno biće, ali i biće u koje je Gospodin udahnuo dah svojega života. No ujedno je i biće koje se u potpunosti može ostvariti samo u odnosu s drugim koji se nalazi ispred njega. U tom odnosu „ja – ti“ nužno je prihvatiti istinu o samome sebi, misterij i različitost drugoga, osobne granice kao i odgovornost za sebe i drugoga. U protivnom dolazi do uništenja odnosa.
„U kakvoga Boga vjerujem?“ središnje je pitanje promišljanja o pozivu i poslanju proroka Jeremije (Jr 1,4-10; 20,7-18) i Ilije (1Kr 19,1-18). Naime u svom pozivu i poslanju proroci Jeremija i Ilija suočavaju se s različitim izazovima i poteškoćama. No, u tim trenucima kriza u kojima žele čak napustiti poziv navjestitelja Božje riječi, spoznaju istinu o samima sebi pred Božjim licem, otkrivaju Božju nazočnost u samoći i tišini i ostaju vjerni svojemu poslanju do kraja, do smrti. U Matejevom izvješće o blaženstvima (Mt 5,3-12) i u Ivanovu izvješću o Isusovu pranju nogu učenicima (Iv 13,1-15) s. Silvana pozvala je sudionike na spoznaju svojega lica pred licem brata i sestre. Spoznati samoga sebe nužno je za autentično življenje i svjedočenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu, posebice prema onima koje Isus naziva blaženima i svojom najmanjom braćom i sestrama, onima na čijem je licu Raspeti utisnuo obrise svojega lica. U tom svjetlu ključno je pitanje: Za koga živim? Komu darujem svoj život? U svojoj smrti na križu Isus nam je objavio smisao života: živjeti za Nekoga/nekoga u ljubavi i iz ljubavi koja jedina ima snagu podariti smisao svakoj patnji, samoći, napuštenosti… u svijesti da samo ljubav ima snagu preobraziti tamu u svjetlu, kraj u novi početak, smrt u život.
Objavljeno: 29. kolovoza 2024.
