Dok Crkva označava treću nedjelju u korizmi, fra Luke Gregory, OFM, nudi svoja razmišljanja o liturgijskim čitanjima dana, razmišljajući o temi, “Poziv na pokajanje: lekcije s smokve.”
Fr Luke Gregory, OFMM
U današnjem evanđeoskom prolazu dovedeni smo licem u lice s otrijernom stvarnošću grijeha, patnje i hitnosti pokajanja. Račun započinje tragičnim vijestima o Galilejcima čija se krv pomiješala s njihovim žrtvama od Pilata. Ovaj događaj nije bio samo povijesna pojava; Služio je kao trenutak introspekcije za one koji su prisutni i, produžetak, za sve nas koji čujemo ovo evanđelje.
Isus preokreće perspektivu patnje. On izaziva pretpostavku da su ti Galilejci pretrpjeli jer su bili lošiji grešnici od drugih. “Ne”, kaže, “ali ako nećete učiniti pokoru, svi ćete isto propasti. ” Ovo izravno sučeljavanje služi za ilustraciju ključne lekcije u kršćanskoj vjeri: Patnja nije uvijek izravna posljedica grijeha, već podsjetnik na našu potrebu da procijenimo vlastiti život. Spomenuti osamnaest koji je propao kad je toranj pao pojačava ovu poruku. Isus naglašava da moramo biti oprezni u našim prosudbama drugih i umjesto toga usredotočiti se na vlastitu potrebu za obraćenjem i pokajanje.
Ovaj poziv na pokajanje odjekuje u svakom dobu, upozoravajući nas da ne postajemo samozadovoljni ili pretpostavljamo da su naši duhovni životi bez krivnje. Poziva nas da uzgajamo srce koje je reagiralo na Božju milost i život koji unosi plodove. Isus slijedi ovu opomenu s prispodobom o smokvi u vinogradu, što je bogata i dirljiva slika. Tri godine vlasnik vinograda traži voće s ovog stabla i ne nađe nijedno. Frustrirano, smatra da ga smanjuje, vjerojatno lik prosudbe za one koji u svom duhovnom životu ne unose plod. Ovdje vidimo napetost između pravde i milosrđa, ravnotežu Božjih očekivanja i njegovo strpljenje. Odgovor komode za vinovu lozu je ono što bilježi srce stvari. Umjesto da priznaju zahtjev vlasnika za prosudbom, moli se za više vremena, tražeći da se iskopa oko njega i oplodi ga. Ovaj čin njege naglašava Božje nevjerojatno strpljenje i njegovu želju za našim spasenjem. Otkriva dublju istinu: čak i u našoj neplodnosti, Bog pruža mogućnosti za rast i obnovu.
Dok razmišljamo o ovom evanđelju, razmotrimo vlastiti život. Jesmo li poput smokve, zauzimajući prostor, ali nema dobrog voća?
Sezona korizme, koja se brzo približava, nudi nam savršeno vrijeme za introspekciju i pretvorbu. Poziva nas da se uključimo u djela pokore, da obrišemo dijelove naših života koji ne donose plodove i njeguju naš odnos s Bogom.
Zaključujući ovaj odraz, prihvatimo poziv na pokajanje i nadu koju nosi. Svatko od nas ima potencijal da donosi dobro voće kroz dar Duha Svetoga. Bog nas strpljivo čeka, s ljubavlju nudeći svoju milost i podršku koja nam je potrebna za rast. Podsjećamo da je Božje srce ikada sklono milosrđu i suosjećanju, uvijek pokušavajući nas približiti njemu, čak i kad se spotaknemo. Požatimo lekcije evanđelja, okrećući mu srce natrag, da možemo procvjetati kao istinski učenici, noseći plodove ljubavi, ljubaznosti, milosrđa i suosjećanja i, osim toga, vjernosti u ovom svijetu koji se mijenja.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
