Najteži dio roditeljstva je naučiti djecu ravnomjernom rasporedu ukrasa na božićnom drvcu. Moja draga prijateljica Aleksandra nikada nije uspjela tome naučiti svoje troje male djece. Kad dođe božićno vrijeme, počinje se osjećati očajno zbog božićnog drvca, ukrasa i dobro… svoje djece.
Aleksandrin suprug ima sjajan smisao za humor koji mu pomaže da preživi blagdansku sezonu. Prije nekoliko godina govorio je djeci da imaju nevidljivo božićno drvce i uspjelo je! Sada mu nedostaju dani kada su djeca bila tako mlada. Kasnije je supruzi predložio da umjesto božićnog drvca nabavi ogroman kaktus, da se djeca ne petljaju s njim.
Nemam djece kod kuće, pa se nitko ne petlja s mojim božićnim drvcem. Uvijek je savršeno. Ali, s druge strane, previše je tiho. Jednom je klinac mojih prijatelja ostao bez nadzora 5 minuta dok je bio u mojoj kući, pa je moju jelku “nasuo” brašnom koje je našao u mojoj kuhinji. Pa, stablo je izgledalo “osvježeno”. Kad su gosti otišli, cijelu sam večer čistila “snijeg”.
Čarobno vrijeme
Uvijek se vodi borba oko toga kako okititi božićno drvce. Sve obitelji koje poznajem spadaju u dvije kategorije: ili strogo kontroliraju svaki pojedini ukras na stablu i viču na djecu, ili dopuštaju djeci da rade kako žele, ali kasnije tiho reorganiziraju ukrase. Prilično je teško dopustiti djeci da je dekoriraju kako žele i da im ne bude neugodno kad dođu gosti. Mnogi od nas vjeruju da gosti koji dolaze u naše kuće tiho ocjenjuju naše božićno drvce.
Godišnje svađe oko božićnog drvca postaju neizostavan dio božićne sezone svake obitelji. Ali za djecu je ovo čarobno vrijeme kada se oduševljavaju ukrasima i darovima. Međutim, kako vrijeme prolazi, djeca se pretvaraju u tinejdžere koji sve mrze i bore se protiv svega, a onda im se mora prijetiti prije nego što vam pomognu okititi božićno drvce.
Posebni praznici
Vjerujem da je dio problema odrasle dobi to što se naše sanjarenje razlikuje od stvarnosti, a to boli. Slika u našoj glavi projicira savršeno božićno drvce i opuštajuću božićnu atmosferu kakva biva u filmovima. Ali život nam predstavlja djecu koja petljaju po ukrasima, mačke koje bacaju preko stabla, mnogo gužve i trčanja uokolo, više obroka za pripremu i duge bučne dane. Pa, to je naše božićno vrijeme, stvarno božićno vrijeme.
Ovo pišem dok sam u Kijevu, Ukrajina. Svi praznici za nas su postali posebni, jer svaki praznik slavimo kao da je možda posljednji. Rat nas izaziva da preispitamo svoje prioritete i slavimo život. Slavimo Božić, pustimo klince da nam unište savršenu sliku u glavi, dok mi uživamo u božićnoj gužvi i slavimo što još uvijek imamo jedni druge.
Naše kuće nisu muzeji u kojima drugi ne žive. Naša božićna drvca nisu namijenjena slikanju za reklame. Neka ga djeca i mačke unište, ali slavite život i uživajte u prisutnosti svojih najmilijih.
