Pet godina nakon objave apostolske pobudnice o mladima pape Franje, razgovaramo sa sudionikom Sinode 2018. koji ju je inspirirao.
Tiziana Campisi
Među stotinama biskupa okupljenih na XV. općoj redovnoj skupštini Biskupske sinode 2018., koja je bila posvećena temi „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“, bilo je 34 mladih pozvanih kao revizori.
Jedna od njih bila je Briana Santiago, podrijetlom iz Teksasa, koja je u vrijeme Sinode bila u petoj godini formacije u zajednici posvećenih „Apostola nutarnjeg života“.
Danas, s trideset i dvije godine, uključena je u djelovanje te zajednice, osnovane 1991. za rješavanje duhovnog siromaštva kroz apostolat usmjeren na evangelizaciju i duhovnu formaciju.
Za Vatican News ispričala je kako Apostolska pobudnica nadahnjuje njezin svakodnevni život:
Poslušajte isječak našeg intervjua s Brianom Santiago
Sljedeći prijepis malo je uređen radi sažetosti
Sudjelovali ste na Sinodi o mladima 2018. godine. Što nam možete reći o tom iskustvu i što ste naučili?
Mislim da kada dolazite iz jedne specifične kulture, biti u prostoriji s 300 drugih ljudi – između sinodskih otaca i nas 32 mladih koji dolazimo iz potpuno različitih sredina i iskustava, priča i potreba – to potpuno otvara vaše horizonte , i vidite da smo dio cjelovitog tijela Kristova.
Bio je predsinodalni sastanak godinu dana prije, i susret sa svim tamošnjim mladim ljudima različitih vjera i podrijetla, a zatim i sama Sinoda, sa svim bogatstvom koje je tamo bilo i mogli smo zajedno raspravljati o stvarima i zajedno doći do – ja istinski vjerovati – nešto nadahnuto samim Duhom Svetim. A onda je postojao postsinodski susret, koji se zvao Međunarodni forum mladih, gdje smo mogli uzeti te plodove i reći: “OK, kako ćemo ovo primijeniti? Kako to živjeti u svojoj biskupiji? Kako to živjeti u svojoj župi? Kako to mogu živjeti u poslu koji imam u svijetu? I kako mogu dovesti Isusa tamo?”
Tako je bilo takvo bogatstvo u mogućnosti doživjeti sva ta tri trenutka dok se sinodalni proces nastavljao i u mogućnosti vidjeti gdje nas Duh nadahnjuje da krenemo prema mladima danas.
Kakav je bio trajni utjecaj sinode na vas?
Bilo ih je toliko različitih! Došlo je do ljudske formacije, od toliko različitih kultura i različitih ljudi i različitih potreba zajedno na jednom mjestu. Ali mislim da također osobno mogu reći: „Ovdje trebam dati svoj život kao posvećena osoba. Tako danas mogu biti blizak mladima i ponuditi im iskustvo koje imam u vlastitoj karizmi.” Naziv moje zajednice je ‘Apostoli nutarnjeg života’ i shvatio sam da se danas na određeni način moram susresti s mladima u Crkvi. To nije samo moja ideja, nego nešto što je sada obogaćeno svim pričama koje sam tijekom ovog iskustva Sinode čuo od ljudi doslovno iz cijeloga svijeta.
Tako da je za mene osobno veliki plod bio upravo to što sam mogao to doživjeti i učiti od drugih ljudi, a onda to na neki način učiniti svojim. Kako danas donositi Boga mladima koji su jako različiti od mladih prije 50 godina, pa čak i od prije pet godina, kada se događala sama Sinoda? Što danas mogu učiniti za njih?
Drugi veliki plod mi je bio što nije završilo samom Sinodom. Svi mi revizori Sinode stvorili smo WhatsApp grupu iu toj WhatsApp grupi jedni drugima šaljemo ažuriranja ili ideje ili apostolat ili ažuriranja kada se vjenčamo. Kad sam bio posvećen, poslao sam poveznicu da gledam live stream mog posvećenja, molimo za molitve i pitamo kako su svi.
Pa i ova komunikacija se nastavlja, plod te sinode, i dalje je jako prisutna u našim životima i mi to pokušavamo iznijeti u svijet i dan danas.
Koji dijelovi Christus Vivita su vam najznačajniji?
Počet ću s odlomkom 112, koji je dio 4. poglavlja, i ima poruku za sve mlade ljude: „Prva istina koju bih rekao svakome od vas je ovo, Bog vas voli.” Mislim da u svemu što radimo i na svaki način na koji pokušavamo donijeti Krista svijetu moramo početi ovdje. Moramo početi s činjenicom da Bog voli sve pojedine mlade ljude koje susrećemo, bez obzira na to gdje su u svojoj priči. I mislim da je to lijepa stvar za početak, ne s time što rade pogrešno u svom životu ili imaju li vjeru ili ne, nego da ih Bog voli tamo gdje jesu.
A zatim i Paragraf 178: “Dragi mladi prijatelji, nemojte čekati do sutra da doprinesete svojom energijom, svojom odvažnošću i svojom kreativnošću mijenjanju našeg svijeta.” Dakle, u osnovi: Da, trebamo vašu energiju, trebamo vašu odvažnost i trebamo vašu kreativnost da promijenimo svijet. Ne čekaj. Trebamo te sada. Mislim da je to tako lijepo imati na umu
Meni osobno, jedan od paragrafa koji mi je gotovo neka vrsta ispita savjesti je 246, koji govori o tome kakve osobine treba imati duhovnik ili mentor za mlade ljude danas. I kao netko tko u vlastitom apostolatu često vrši duhovnu pratnju, da čak prepoznam, da, mladi ljudi žele da budem u kontaktu sa svojom ljudskošću i da prepoznam da griješim, ali da mi se može oprostiti. Kakva je lijepa stvar za sjećanje u vlastitom apostolatu.
A za današnje mlade ljude, mislim da postoje dvije riječi koje bih želio spomenuti: nada i ustrajnost. Mislim da je vrlo uobičajeno da su mladi ljudi u iskušenju da izgube nadu, govoreći da se stvari nikada neće promijeniti, da se Crkva nikada neće ažurirati, da nikada neće imati vjere, ili je neće imati dovoljno. Ali Bog kaže, ne, ne gubi nadu jer ja sam ovdje, prisutan sam, volim te. Bog nas voli i uvijek će biti te ljubavi.
Dakle, pred nama je Svjetski dan mladih u Seulu, ovo prekrasno zajedništvo koje imamo između braće i sestara u Kristu s milijunima njih prisutnih. Kako ne izgubiti tu nadu nakon što je gotovo? Pa, ustrajući iz dana u dan i govoreći: “Znam da je Bog prisutan ovdje i znam da će se stvari promijeniti.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje